»Recenzije - Recenzije Gitara - Ibanez JEM77FP
»Električna gitara
  https://www.gitare.info/page.php?id=9678

Autor: Jibboom, Dodano: 21-12-2008 10:44.
[style=1]Hello, I'm back! Ovaj puta se vraćam s jednom ljepoticom koja je u mom vlasništvu već kojih 5-6 godina (ne znam točno) pa da vas počastim sa recenzijom iste. Iz naslova se vidi o kojoj se gitari radi, a bebica izgleda ovako:

Cijela gitara

[IMG]http://i31.photobucket.com/albums/c376/minidalby/JEM1-3.jpg[/IMG]

Tijelo

[IMG]http://i31.photobucket.com/albums/c376/minidalby/JEM2-3.jpg[/IMG]

Pločica sa serijskim brojem

[IMG]http://i31.photobucket.com/albums/c376/minidalby/JEM3-3.jpg[/IMG]

Kao što se vidi, gitara je Made in Japan, serial number 902876, proizvedena je 1990 godine, pretpostavljam u Fujigen tvornici jer JEM-ovi nemaju oznaku tvornice u serijskom broju.


IZRADA:

Tehnički podaci:
Body: american basswood
Neck: 1 piece maple /w rosewood fingerboard
Frets: 6100 stock, sada Dunlop Jumbo
Bridge: Lo Pro Edge stock, sada Schaller FR
Pickups: 2 x DiMarzio Paf Pro humbuckers, 1 x DiMarzio JEM single

S obzirom da je gitara stara 18 godina, teško je govoriti o tome kako je izgledala dok je bila nova, pa ću više reći o tome kako je podnijela godine upotrebe. Tijelo je superstrat oblika sa HSH konfiguracijom pickupa (meni osobno konfiguracija koja pokriva najširi spektar zvukova, no o tome kasnije). Famozni floral pattern nije naslikan, ako netko ne zna, nego je na drvo nalijepljeno platno i onda je takvo tijelo lakirano bezbojnim lakom. Lak je na par mjesta ispucao, ali to je rezultat nebrige prijašnjih vlasnika (prvi vlasnik je bio Ferzzo iz ex. Crnog Perja, tu informaciju mi je dao Dragianni). Inače, uz nastanak FP-a se veže zanimljiva priča. Ako netko zna, nek preskoči do slijedećeg odlomka. Za vas koji ne znate, Vai je u suradnji sa tvornicom radio sam prijedloge i experimentirao sa finishima gitara i tako mu se svidio dezen zastora u sobi njegovih roditelja pa je komad zastora završio na prototipu gitare. Kasnije je Ibanez pronašao proizvođača tog platna i otkupio cjelokupne zalihe platna od dotičnog proizvođača. The rest is history... :worthy
Do pred par godina gore je bio originalni Ibanezov FR, međutim godine upotrebe su ostavile traga na ovom komadu mehanike jer je znoj pojeo sedla. Nije mijenjan, kao što netko možda misli, radi toga jer se raštimavao. Meni je na svim gitarama s floydom to nepoznanica.
Ovdje ću povuću jednu usporedbu u izradi starijih Ibaneza (kvalitetniji) i novijih (manje kvalitetni, izuzev Prestige serije i top modela, uz neke izuzetke). Dakle, floydu su se pohabala sedla, ali i tako pohabana su ostala cosmo black boje, dakle cijela legura je obojana i iz nje su izrađeni dijelovi, dok se danas metal farba samo površinski u boju u koju se želi. To znam iz prve ruke jer jedan kolega je imao JS1000, kupio ga je novog i nakon godinu dana mehanika mu je zasjala novim sjajem, iz cosmo black je posvjetlila u boju čelika tamo gdje je kontakt s rukom bio učastali. Kod Schallera to nije slučaj, moj je još uvijek crn ko noć. Dakle, to je jedna od sitnica o kojoj se govori kad se kaže da su stariji Ibanezi kvalitetniji instrumenti.
Ali, vratimo se na gitaru o kojoj je riječ ovdje. Pragovi su izdržali sve ove godine svirke i tek sam ih ove godine bio primoran promijeniti. Vrat je ravan kao i prvog dana, izrazito tanak i svirljiv. Opet moram napraviti neku usporedbu pa ću se poslužiti sa RG-om 350DX, relativno raširenom gitarom koja glasi za gitaru od kartona i gitaru tankog vrata. E pa JEM je osjetno lakši od RG-a i vrat mu je puno tanji nego je RG-ov. Ako ste nekad primjetili na gitarama dok lupite neki niski akord, recimo F dur i onda lijevom rukom mašete napred-nazad, zna se čuti kako se uslijed vijanja vrata mijenja pitch akorda. Kod JEM-a tog nema. Ako je RG od kartona, onda je JEM od papira, i to papira koji se već izvrsno drži 18 godina. Tako da svi oni koji imaju mišljenje da su Ibanezi kartonske gitare svoje mišljenje mogu gurnuti up their asses!
Dezen na vratu je florescent green vine i ti listići i loza nisu obojani na drvo, nego su umetci od nekog materijala (vjerojatno plastika). Poklopci potova su izdržali sve ove godine sa minimalnim znakovima potrošnje, a sami potovi ne šume ni malo. Dakle, kao prvog dana. Pickup switch također radi savršeno. Još jedna stvar koja je zamijenjena je output jack. Znači u 18 godina su promijenjeni floyd rose, pragovi i output jack.
Što se ergonomije tiče, sve je poznato. Pickup switch je nadohvat malog prsta, kao i volume pot. Nema puno šetanja po tijelu gitare (kao recimo kod Dime gitare gdje je pup switch na vrhu roga i prilično daleko od dohvata). Sa zadnje strane je dosta veliko udubljenje koje savršeno prileže uz tijelo, a dio gdje desna ruka dotiče gornji dio tijela je također dosta zaobljen tako da vas rub gitare ne drapa po ruci. Na tijelu su još poznati monkey grip i lion claw floyd cavity koji dopušta ekstremno bendanje floydom što nebih preporučio ako su žice starije i već dale svoje jer ćete vrlo vjerojatno ostati bez koje. O svirljivosti također ne treba puno govoriti, dovoljno je pogledati bilo koji Vaijev klipić, samo ću reći da je radijus fretboarda dosta velik, kao i radijus vrata.


ZVUK:

Počnimo od bridge huma. Općenito je zvuk gitare vrlo transparentan i s brdo karaktera. Paf Proovi spadaju u middle output pickupove, tako da zvuk nije prenabrijan, ali je dovoljno jak. Clean zvuk bridge pupa je vrlo širok, ima dosta treblova (čak i previše za clean), ima middlova, basova nema previše (što rijetko koji bridge hum ima na cleanu). Ovdje vrlo dobro može poslužiti opis pupa iz Ibanezovog kataloga iz 2001 godine - classic humbucking sound with added presence, output and clarity. Dakle vrlo prezentan, jačeg outputa i čistine zvuka. Na driveu je također transparentan, širok, s tim da tu dobija malo više basa. Ovaj pickup skoro nikad ne koristim na cleanu jer je izuzetno osjetljiv dinamički tako da se svaki jači udarac po žicama jako dobro čuje van. Uvijek mu stavim bar malo OD-a da mrvu smanji treblove i dinamiku. Znači, samo po driveu! :headbang
Kad su u igri unutarnja zavojnica huma i middle single, zvuk je tipičan stratovski, kristalan i tvrd. Akord ima onaj režeći zvuk. Tu nema tolko puno treblova (tj. harmonika) i nije tolko dinamički osjetljiv kao sam hum. Izvanredan zvuk za clean i lagani OD. Zvuk je dosta deblji nego strat na istoj poziciji, skoro kao strat na necku+middle-u!
Middle single je poznata "boljka" JEM-ova. Jačina outputa im je manja nego ostalim pupovima i zvuk je dosta tanašan. Recimo middle single na RG-u je debela mrcina po zvuku naspram ovoga. Ali s obzirom da je ovo signature gitara (zanimljivo, ako poznati gitarista ima gitaru rađenu po njegovim specifikacijama, onda je signature, ako si neki no name gitarista da naparviti istu gitaru, onda je custom made), iliti custom made Vai gitara, pretpostavljam da je taj middle tu samo radi kompletiranja zvučne slike u kombinaciji s humovima. Ja single ionako NIKAD ne koristim, a vjerujem da je tako i kod strike Štefa riječ.
Middle single + unutarnja zavojnica huma je moj glavni clean sound. Zvuk je debel, mrvu tamniji nego na ostalim pozicijama, a dinamički je osjetljiv kao i kombinacija singla i bridgea. Znači, osjetljiv je, ali ako ga gazite, ne baca zvuk prejako van nego onoliko kolko treba, a i ako se gazi na ovoj kombinaciji zvuk je vrlo pucketav, režeći i kompresiraniji. Poznata karakteristika ALNICO pupova. Na driveu je ova kombinacija malo nerazumljiva za moj ukus, zvuk je izrazito taman preko drivea.
Neck humbucker je po karakteristikama kao i bridge (ipak je riječ o istom pickupu) s tim da je osjetno deblji. Dakle, iako je na necku, zvuk nije mutan, ima širinu (opet ona prezentnost i čistina iz par odlomaka iznad) i svaki ton je razumljiv. Pickup i za clean ako hoćete zvuk tipa Slasha (tj. za tip sviranja prebiranjem po akordima, malo chorusa i bebica pjeva, za sviranje cijelih akorda tipa "krivo je more" - banalan primjer - je pogodniji zvuk iz odlomka neposredno iznad), i za drive ako vam treba debeli lead ton.


ZAKLJUČAK:

Iako signature gitara, ovo je široko upotrebljiv komad opreme. Nije gitara samo za clean ili samo za drive, s ovim možete svirati sve. Da pojasnim, RG350 je za mene gitara upotrebljiva samo na driveu, na cleanu je beskarakterna. Kao što sam rekao u uvodu, HSH konfiguracija po meni pokriva najširi spektar zvukova jer imate dva tipična humbucking zvuka :thrasher, dva također karakteristična zvuka dva singlea u paralelnom spoju :guitarist i jedan single zvuk :crazy o čijoj upotrebljivosti kod konkretne gitare sam dao svoje objašnjenje. Kvaliteta izrade je pokazala svoje kroz godine upotrebe. U zadnjih par mjeseci sam promijenio dosta gitara i svakoj našao neku manu, ali JEM je za mene savršena gitara i zato će ostati kod mene zauvijek. Rekli bi Ameri, this one's a keeper!

Do slijedećeg čitanja,
Jibboom :rozi[/style]

Preuzeto sa: Gitare.Info