Dobili smo izuzetnu priliku napraviti intervju s Tomislavom Mandarićem. Uz gitarističku legendu Damira Lipovšeka Keksa predstavlja gitarsitički dio Thompson benda.

Pozdrav!
Pozdrav!

Tvoja glazbena povijest:

Akustičnu gitaru sam svirao u osnovnoj školi. Tu je bio bend „100s“ i gaže po klubovima. Pa onda je došao bend „Pas Maters“ koji je svirao po moto party-ima i sličnim manifestacijama. I onda je tu došao Tiho Orlić pa Thompson. Ništa osim toga nije bilo u mojoj glazbenoj povijesti. Hehe

Prva ozbiljna gitara?

Prva ozbiljna gitara je bila Galaxy Češka. Hehe! Šalim se naravno, prva ozbilna gitara bila je Ibanez S 540 koju još uvijek imam. Još sam bio u srednjoj školi. Dobio sam je 1993. Godine. Nekom prilikom mi je donio otac.

Tiho! Cijela priča...

Bio je iznenadni telefonski poziv dok sam radio u jednoj firmi. Mogu čak reći da sam bio u nekoj depresiji. Naime to je ono vrijeme gdje sviraš u bendu, ali radiš za egzistenciju i planiraš da ćeš od tog posla živjeti i kupovati instrumente. Uglavnom radiš i onda se uhvatiš kako se premišljaš «Kako? U kojem smjeru?» Mlad si, imaš 24-25 godina. I u tom promišljanju se tako nešto dogodilo. Jedan moj prijatelj me je preporučio Tihi, a da ja nisam za to ni znao. I na poslu je zazvonio telefon. Zvao me baš Marino Strmo (dugogodišnji Thompsonov bubnjar) koji je svirao s Tihom u tom početku kada je Tiho snimio album.
„Da li si ti Tomislav?“ – „Da.“
„Čuli smo da jako dobro sviraš gitaru, pa da li si zainteresiran za jednu probu? Ako si slobodan?“
Razmišljao sam otprilike 3 i pol sekunde i rekao sam «Da!». Htio sam raditi nešto oko glazbe ili barem pokušati raditi nešto ozbiljnije u tom smislu. Ne mogu reći da bend nije dobar, nego sam se nek već glazbeno izzadovoljavao, pa sam htio osjetiti kako je to u profesionalnim vodama. I tako sam prihvatio, došao na probe. To je trajalo vrlo kratko. Svi smo bili zadovoljni probama i stavom. Ne samo u žanru glazbe, nego je bitan i onaj ljudski pristup. U to spada glazbeni ukus, koji se bendovi slušaju, kakav je pristup toj glazbi itd. Pa onda je jako bitno koliko ima distorzije, odnosno koliko ima drive-a. I to su one stvari koje su me prosvjetlile u tom trenutku i rekle da bi to mogla biti jedna dobra suradnja. I zahvaljujući Tihi sam pristupio i Thompson Bendu jer je jedan gitarist napuštao bend. Tiho me preporučio Marku irekao da na brzinu naučim neke pjesme i krenem na probe. Makar sam se ja iznenadio kako je to sve teklo. Mislio sam da je tu uključeno puno više od samog talenta i odgovornosti i da se ne može samo tako doći i svirati u takvom ozbiljnom okruženju, ali shvatiš da to tako ide. Evo ja sam imao sreće da je suradnja nastala preko Tihe. Marku se svidio moj pristup sviranju i glazbi općenito. Zanimljivo da sam se ja s Markom u svirci prvi put sureo na bini. Imali smo koncert u Munchenu s time da sam noć prije imao koncert s Tihom u Zurichu. Imali smo probe u Splitu s bendom i onda je bilo vatreno krštenje. Išao je na Tihino povjerenje i tako već traje suradnja 3 godine. Unutar svega toga sam dobio nadimak «Kralj Tomislav».

Prvi nastupi s Thomposnom?

Ušao sam na kraj turneje «E moj narode...». Prva svirka je bila Munchen, pa smo svirali po Hrvatskoj jedno pet-šest koncerata i onda je na red došao studio. I onda je došlo pitanje da li želim surađivati u studiju. Zašto ne? Hehe! Tko to može odbiti?

Zar niste bili i u Australiji?

I bili smo u Australiji. Tako je. Ja sam takav. Ne razmišljam puno na o onom lijepom što mi se dogodilo u životu, ali mi je jako drago kada me na to netko posjeti i onda se evociraju uspomene. U Autraliji je bilo stvarno mrak. Vodafone arena, Entertainment centar, Sydney, Melbourne - to je stvarno mrak. Iz jednog dućana na par katova opreme u veliku dvoranu. To je sjelo kao šamar budali. Stvarno sjekira u med. Uglavnom onda smo krenuli u studio. Nisam znao u kojem smjeru ići i što mogu nešto ponuditi u takvom studijskom ozračju, ali nešto me iznutra toplo grijalo da moram probati i da svo to vladanje gitarom i svo to vrijeme koje je utrošeno u razvitak mora negdje kulminirati. Ako su se već tako posložile stvar, bila bi glupost da se čovjek promišlja «Da li ja mogu? Da li ja ne mogu? Sigurno imaš to u sebi!», ali kada uđeš u studio, sve se u promjeni, postaneš stvarno gitarist jer to želiš biti. Teško je za objasniti nekome tko nije probao.

Bilo jednom u Hrvatskoj? Koliko dugo, koliko boli, koliko krvi znoja i suza?

Pa ovako, bilo je svega, ali mislim da ne bi bilo ni na trenutak fer da tako nešto spominjem u negativnom kontekstu jer postoji brdo gitarista koji bi prodali lijevi bubreg da su na mom ili Keksovom mjestu. Oni bi se zadovoljili s tim mjestom i prilikom da budu dio cijele priče. Ali je stvarno u to uloženo puno truda. Potrošilo se puno živaca, ideš od doma, ideš u Zagreb, nemaš nastupe pa nemaš ni prihode. Pokušavaš se krpati i psihički i fizički na nekakve unutranje načine, ali samo moraš biti svijestan da je takav put i moraš biti relan sa sobom da stvari stoje onako kako stoji, a cijela je kvaka zapravo u tome kako se ti postavljaš prema stvarima i kakva si ti osoba. Ti ne možeš u jednom trenutku postati nešto ako se ne potrudiš oko toga, ali opet ni trud ne mora nužno značiti da ćeš uspjeti. Teško je za objasniti, ali je tako.

Koliko je dugo trajalo snimanje albuma?

Periodnično oko godinu i par mjeseci. Bilo je nekih pauza za vrijeme ljeta, pa promjene tonaca i studija koje nisu mogli pratiti Markove želje, pa i naše želje i potrebe za soundom. Ja sam tu bio manje opterećen zbog manjka iskustva u studijima. Meni je bilo normalno: «Imaš tu Marshalla i staviš mikrofon i snimaš.» Sound je super i to je to. Ali onda se ispostavi da to nije tako i da «to nije to». Neću sada nabrajati imena, ali je ispalo da ustvari vrlo žalosno da je bez obzira da li je to Zagreb, Split ili neki XY studio, studiji ne znaju prakticirati taj hard rock - heavy metal sound. I sve ono što se sastoji od live pristupa u studijima. Ne znam zašto je tako, ali tako stvari stoje. Navikli su na standard izbacivanja pjesma na trakama, sa stvarima koje su prije snimljeno, a čim spomeneš da bi snimao nešto live SVI tonci se hvataju za glavu. I uz to te još omalovažavaju da je to nekakav «starinski način» i pristup i da se to danas tako ne radi.

Nevjerojatno, ali istinito. Znači sve sample-ovi?

Tako je. Nema zdrave logike u tom pristupu. Treba reći da Marko postoji prije tog albuma, a on kada dodje tamo mora se truditi i gubiti živce i vrijeme i sve živo da bi ostvario jedan mali pomak koji puno znači za sve ovo. Nije to samo na nama. Mi smo sada tu svi frajeri i sada ja sviram pa će «to biti to». Međutim tek kada udješ u studio stvari se počinju drugačije slagati i onda tek vidiš o čemu se radi. Nevjerojatno koje sve borbe prolaziš. Nije samo u aranžmanima, već u zvuku. Mislim dođu i kažu «Ovo sada podsjeća...», «Zašto nisi ovako?», «Ovo nije baš tako...», «Mogli smo ovako, onako...» i slične stvari. To uopće nije tako. Najprije smo se morali uopće izboriti da se nešto live snima. Tako da je bilo u startu izuzetno teško da bi dobili ovakakav zvuk koji smo postigli.

Bilo jednom na Maksimiru?

Možda me tek sada hvata spoznaja što je to zapravo bilo. Kada vidim sebe na televiziji, pa ti dođu neke stvari... Znači ne govorim o sebi o nastupu na maksimiru, nego o snimci koncerta. Nastupa se skoro, nije fer reći, ne sjećam. Nešto te odnese. Svjestan si, priseban si, tu si, ali ne mogu realno pričati o nastupu na Maksimiru, ali kada gledam snimke onda me one podsjećaju što se sve događalo u tim momentima i kada te prođe sva nelagoda kada sebe gledaš na TV-u, i kada se pomiriš s onim «Ovo sam mogao onako, ovako...», kada se sve slegne, onda mogu sagledati cijelu situaciju. Što se tiče mene, to mi je nešto najviše u kompletnom glazbenom smislu. Sebi dajem indirektnu potvrdu i pouzdanje i uvjerenje da sve ima smisla. Sve što sam do sada učinio i promjenama u poslu i odabirom gitare i kretanje u taj profi svijet je zapečatio Maksimir kao potrvrda da je stvarno sve vrijedilo. Ne želim reći, ali da se nažalost završi suradnja s Markom iz mojih ili drugih potreba ništa mi ne bi bilo krivo. Mislim da će to... Da mi je...
Pokušavam biti skroman, ali mi ne ide! To je vrhunski čovječe!

Svirao si pred punim stadionom!

Pokušavam biti skroman, ali ne ide u ovom kontekstu. To je strava! To je ludilo, čovječe! Mrak! Nemam riječi! To je vrh! Ako ima netko drugi s istim iskustvima, vrlo bi rado pričao s njim o tim iskustvima, ali nemam s kim, pa nije fer da ja sada pričam o svojima.

Tiho u kratkim crtama...

Prijatelj! Moram spomenuti uvertiru malu. Obično se kaže da je prijatelj netko iz djetinjstva, pa s njim odrastaš i ovo ono. Ovo je iznimka. Mi smo postali prijatelji u nekim kasnijim godinama života i postali smo jako dobri prijatelji. Ne one vrste da se cijelo vijeme zovemo, ali smo non-stop skupa. Tako se posložilo. Cimeri smo na turnejama i razumijemo se već toliko da su riječi suvišne. Imamo i isti glazbeni ukus pa onda se uvijek ima o čemu pričati.

Tiho sažeto:

Prijatelj. Vjerujem u njegov izbor. Mrak basist. Snaga. Moć. Metal riff.

Keks...

Iskustvo. Indirektni tutor, ali ne kao da je on profesor, a mi sjedimo i on besjedi, već preko razgovora i preko iskustva na bini. Uvijek se nešto može naučiti. Ako imaš nešto u glavi skužit ćeš sam neke stvari da ga i ne pitaš.

Zanimljiva stvar je da je tvoj prvi debitnatski album na kojem si svirao ustvari najprodavaniji album u recentnoj Hrvatskoj povijesti. Imaš li kakvih komentara?

Apsolutno si u pravu. Ali mora se imati na umu da nisam ja tu sam. Ipak je to Thompson. Ipak su to njegove stvari i njegovi aranžmani, a moje zadovoljstvo čini da sam izabran da tu mogu biti. I to je potvrda da stvarno i vrijediš nešto i da nije upitno da li znaš ili ne znaš svirati gitaru.

Marko?

Svjetonazor! Bez ofucanih fraza - karizma. Ako ste proveli 5 minuta u njegovom prisutstvu znate na što ciljam. S druge strane sa sve u cijelom tom svijetu estrade i svog tog puta i prolazaka kroz svijet i bilo kojih stvari koje te prate kada odeš od kuće, negova prisutnost nudi jednu sigurnost. Njegova profesionalnost i pristustvo i prijateljski pristup pri problemima i kad ih nema je dokaz te jedne snažne karizme.

Tiho bend?

Iku (Ivica «Ike» Bilić, bubnjar Tiho benda) znam već dugo. Još smo u srednjoj školi pokušavali nešto raditi zajedno kroz bend, ali su nam se putevi razišli. Svirao je on i za Marka. Dogodilo se da je u nekim slučajevima potrebna zamjena Šomenu i Fedoru, a ja sam se odmah sjetio Ike jer je izuzatno pouzdan, pogotovo u ozbiljnim stvarima. Iznimno je profesionalan još od srednje škole i trudi se biti bolji. Non stop vježba, non stop je za bubnjevima i radi.
A Vedran je valjda po istom principu i po istoj inerciji preporučen od strane Ike...

I kakva je njihova svirka u odnosu na staru gardu?

Njihova svirka ima drugi pristup i drugi miris u svemu tome jer je to razlika u osobama. Svi mi nakon nekog vremena možemo postati profesionalci, ali je pitanje kako tko vidi glazbu. Kakve slike slaže u pristupu glazbenog smjera. Razlika postoji izmedju Ike i Šomena apsolutno. Treba imati na umu da imaju različite bubnjeve, ali tu su najbitnija iskustva. S vremena na vrijeme je... ....slatko i interesentano imati jednu zamjenu na biti. Mislim, ne bih volio da mene netko mijenja (hehe), ali to zna doći kao jedno osvježenje u vidu odstupanja od norme. Razlika je i u godinama, bilo bi malo neozbiljno reći da su mlađi. Mislim, nisam ni ja star, ali glazbeni odgoj je sigurno drugačiji.

Pa ustvari je logično jer je stara garda rasla uz Pink floyd i Gilmora, Deep Purple, Van halen dok je nova garda rasla na Dream Theater-u.

Tako je Dream Theater, Metallica, Iron Maiden, Symphony-X, Saratoga (haha)

Glzabeni uzori.

Angus Young, Joe Satriani, Yngwie Malmsteen, Zakk Wylde, Billy Gibbons... To je svijet glazbe koje se nalazi kod mene kući. Međutim nakon nekog vremena prođe te želja za skidanjem pjesama, pa onda upijaš nekakav groove i stil i neke sitnice i onda ideš tako nešto i svirati. Recimo jedan dan krenem svirati gitaru kao Angus Young i vrtim taj film tri dana, a onda se naljutim nešto pa krenem svirati Zakk Wylde-a, pa se onda zaljubim pa sviram Satrianija (hehe!), tako da nema više uzora nego više nekih sitnih utjecaja.

Top 10 gitarista:

Yngwie Malmsteen, Adrian Vandenberg, John Petrucci, John Sykes, Zakk Wylde, Joe Satriani, Steve Vai, Billy Gibbons, Angus Young, Paul Gilbert, Adrian Smith, Dave Murray, Gers nije... To je deset valjda?

Yngwie?

Yngwie je čista frustracija. Sve u vezi njega je isfrustrirano, ali u dobrom smislu. Čovjek nervira ljude pojavom i to je ustvari moć. On je konstantan u apsolutnom postojanju. Šalim se. Što reći o njemu?
On je vrh. Ako ćemo od klasike mora se skinuti kapa svim tim ljudima i poštivati sve što su napravili. Dobro nije samo klasika, tu je i barok. Uglavnom Mozartu, Bachu i Paganiniju i sve one koje Yngwie sam spominje, oni su svi genijalci.
A danas gdje su u pitanju Marshalli i tone zvuka, drive-a i duplih pedala, čovjek koristi sve ovo i kombinira sa klasikom na jednom zavidnom nivou. Recimo sigurno ćeš reći da je sve klasično dobro, ali doma ne slušaš klasiku, nego Yngwiea koji nudi sve to što je postojalo prije 200-300-400 godina. To je baš vrh, vrh!

Zakk Wylde

To je jedan obični siledžija. Hehe! Bio je simpatičan momak valjda dok se nije udario u glavu. Neki uteg ga je lupio i čovjek je poludio 100%. Hehe! Jedno vrijeme sam smtrao da je to kod njega jako dobar smjer, ali već mi je postalo malo monotono. Yngwie recimo može biti konstantan, ali on je vrh tako da može, a Zakk Wylde je promjenio pristup prema gitari jer je on emocije zamjenio s brutalnošću i opet mu dobro ide. Hehe! Šalim se.
To je osoba koja mi je rekla «Slušaj momak, moraš se malo uozbiljiti ako želiš nešto napraviti sa sobom i sa svojom gitarom.». Yngwie je nedostižna stvar. Možeš ti doma doći i skidati Yngwiea i skinuti tablature i čak i odsvirati sve što je yngwie odsvirao u tempu u kojem on to svira, ali što si onda napravio? Ništa.

Nije baš upotrebljivo puno ako ne sviraš taj tip muzike...

Tako je, a Zakk Wylde je ipak jedan od pristupa koji te usmjeri kako stvarno u modernom svijetu gitare treba pristupati stvarima.

Siledžija?

Siledžija... Kada čovjek priča, ja ga ništa ne razumijem. Samo čujem da non stop psuje, pljuje i diže utege. On sam kaže da su mu 3 osnovne stvari teretana utezi, psi i obitelj. Voli i popiti pivo. To i nije baš suprotno od siledžije. Nije miledžija! Hehe! Pumpa se stalno. Sve je veći i veći, ili je možda gitara na njemu sve manja i manja. ; )

Koga ne volite od gitarista?

Od većine nisam zapamtio njihova imana. Jer kada bih čuo to, onda bi odmah izgasio i ne bi se puno raspitivao o tome. Puno ih je na hrvatskoj estradi, no ne bi o njima. Ali evo jedna na koju će poluditi gitaristi, ali meni ne valja - Steve lukather. U aranžerskom smislu je odličan i tu skidam kapu i imam manje iskustva, ali njegov sound i njegov pristup sviranju gitare meni ne odgovara. U tome ne nalazim ništa interesantno. Sve se nekako događa, sve je puno nekih distorzija, nekakvih ludila, sve je moderno, ali ako mi netko može spojiti nekakav sound i ton iz tog sviranja. Mislim ovo recentno mi zvuči kao da svira kroz neku vreću. Africa, Rosanna, Hold the line i to je to.

Koga ne volite općenito na estradi?

Svojevrsni K.U. od prvog dana kada sam ih vidio. Od tada sam rekao da je nevjerojatno što se sve neće raditi oko glazbe u Hrvatskoj. Meni je to degutantno. Moj svjetonazor mi ne dozvoljava da o nekom pričam loše, ali ovo je pitanje kulture i ukusa i na tom primjeru mi čak malo iritira želudac.

Što te nervira inače u svijetu?

Televizija, koja je lijepa stvar i moderna i zabavna i sve ono što ti radi ovisnost u mozgu. «Mama upali mi crtani», «Tata daj za film», «Kupit ću DVD player!». Svi imamo tu nekakvu potrebu, ali ja ne mogu objasniti što je televizija učinila u glavi. Taj njen program mene tjera da sviram riffove kao Zakk Wylde. Osim ovih eksplozivnih eksluziva i tog žutila, sve što je degutantno i bezobzirno. Imam pravo izgasiti TV. To je moje pravo. Ali izgleda da se moraš naviknuti na kidanje glava i čupanja želuca bez ikakvih najava o tome. Nerviraju me eskplictne scene i promjene mi volju, a da nisam toga ni svijesan.

Top 10 albuma.

Premalo je 10!
AC/DC Powerage, AC/DC Highway to hell, AC/DC Back in black. ZZ Top - Rio Grande Mud i razni best offovi. Oni uvijek izdaju neke best offove. Iron Maiden – Powerslave je čisto ludilo. Metallica - Master of puppets i ... And justice for all. Makar mi justice nekada ide na živce, ali me raspoloži kada se nađe u playeru. Yngwie Malmsteen - Rising force, Trilogy, Facing the animal. Judas Priest - Turbo, Painkiller, Angel of retribution je isto ludilo. Gunsi – Appetite for destruction. Od Dream Theatera volim sve jer ih nikada nisam slušao s tehničke strane. Za njih slušati mora biti jedna dobra atmosfera. Moram biti solo, mora biti ugodno, mora biti neko vrijeme pred kraj dana. Tada upalim glazbu, ne preglasno i neka lampa negdje svjetli u kutu i opuštam se kroz njih kroz i kroz neke svoje slike koje vrtim u glavi. Ja tako doživljavam DT bez obzira na agresivnost. Dio - Killing the dragon, Bruce Dickinson - Tyranny of souls. Roy Z me tek tu zaista zianteresirao i što sve čovjek koristi kroz instrument. Odličan pristup. Joe Satriani - Surfing with the alien, Steve Vai - Passion and warfare, Symphony X - Oddysey, Black label society - Mafia, Ozzy - No more tears. Nightwish je ludilo također i to se tek shvati s vremenom. Postali su iznenađujuće ugodni uhu.

Kakav ti je sound Emmpu-a (gitarist od Nightwish-a)?

Jako poželjan! Hehe!

Uglavnom ima još puno pjesama, ali od albuma mi je to manje-više interesantno.

Imaš li nekakav savjet za početnike?

Što god radiš ne radiš krivo dok ti to netko ne kaže! Hahahah

Poruka ljudima u svijetu.

Samosvijest!

Najdraža pjesma za svirati live s Thompsonom?

To je već kritično pitanje. Biti će mi krivo zbog druge pjesme, pa ćemo onda tri. Imaju trenuci da se malo odvojiš od bine i odlebdiš i ne znaš da si prisutan i da si odsvirao pjesmu. To je kao kada se negdje voziš, a pričaš na mobitel. Prođeš raskrižje, ali ne znaš kako si ga prošao. Ali to je Dmitar (Kletva kralja Zvonimira), Ne varaj me, Svemir (Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira).

Pizza / ćevapi?

Ćevapi i to kod Trovača. Nisam ni za to znao. Uvijek sam ćevape jeo bilo gdje, ali sam onda imao priliku pri snimanju biti dugo u Zagrebu i Trovač je postao ritual. Nakon 3-4 sata puta iz Splita zna se kamo se ide da se zadovolje gurmanske potrebe. Haha!

Pivo?

Pijem ga više kao gurman. Hehe! Moram reći da se karlovačko pokvario. Ostati će neko češko točeno bolje nego bilo koje naše. Šo god krene nekako propadne.
Erginger ili Fischers – malo pšenično, malo hmeljno. Ovisi da li ideš na spoj li spavati.. Hahhah

Tračevi?

Dobijam preko foruma neke "informacije" na thompson.hr. Meni je malo suludo da ja pričam loše o ljudima koje ne poznajem, pa tako mi se čini i obratno. I to mi daje potvrdu da su ljudi zatočeni lancima, a da toga zaista nisu ni svijesni. Ne volim te krinke i gluposti. Zna biti gluposti recimo u vezi mojega sviranja gdje ljudi očekiuju da ti izvodiš nešto na gitari, ali im nije jasno kako stvari stoje uopće u svijetu, a kamoli taj mikrokozmos benda koji nije razumljiv i koja je moja uloga u svemu tome. Nije to poligon, već moraš biti svijestan i ozbiljna da ti tu «radiš» za nekoga i da je ideja sviranje pjesama, a ne improvizacije i atmosfere moto party-a. Biti «ozbiljan» je teže nego biti slobodniji tip instrumentalista. Postoje pravila. Pravila jesu da se krše, ali se zna gdje je granica.

Motori?

Motori! Mašine! Benzin po nogavici! Zapaljene gume! Ludilo! Ta strast dolazi iz nekog sounda motora. Ono što ti golica srce kada sviraš riff ti je ista stvar koja ti golica srce kada nabiješ gas. To je mad max.

Što voziš?

Trenutno ne vozim. Uz gitarističku opremu koju imam malo je teško naći i vremena za vožnju. Hehe! Imam Markov Harley sportster 883 koji je kod mene na održavanju i korištenju, ali kako je krenula turneja i sve to skupa moraš biti ozbiljan i moraš pristupiti ozbiljno tome što radiš. Ne mogu dopustiti da se ozljedim, a znalo se događati. Srećom u pitanju su bili samo ožiljci pri padovima, a protiv tih padova lijek je Harley s kojeg se ne pada. To nije takav motor. Kad je turneja treba ozbiljnije pristupiti glazbi, tako da ne vozim ništa. A prije sam vozio moj prvi Kawasaki Z500, pa Suzuki GSx1100, Yamaha YZf 750.

Koliko dnevno sviraš?

Morat ću otići jednom kod psihijatra da razgovaramo o tim stvarima. Hehe.
To je postao jedan ritual koji ja moram raditi. Ja kada dođem u Zagreb pa nemam onu priliku 2-3 dana upaliti pojačalo i svirati, to je kao da nešto propuštam. Kada sam kući, budim se, kuham kavu, napravim obveze ako nešto ima, ali je prisutna gitara i odmah se uzima i svira dok se ne ogladni. Dan počinje s gitarom. I svo to slobodno vrijeme na kojem ti netko i zavidi, to nije baš tako. Ja sjedim i sviram. Pokušavam svirati stalno i prilagođavati obveze tome. I to na kraju izađe dnevno oko 6-7 sati. Nije to do napucavanja tehnike, pa vježbati, pa skale i sada ću ja nešto rasturiti i pokazati na koncertu. Ala vidi taping, pa ovo-ono, naopako Angleo Batio. To nije tako.
Sebe gradiš na jedan drugi način. Ispunjavaš se onim što stvarno jesi. Možda jednom kada otvorim svoj myspace i kada dođe vrijeme za to, onda ću se oko toga razvijati. Možda jednog dana i nešto solo snimim, ali još uvijek mislim da imma dosta toga za naučiti pa tek onda to staviti na traku.

OPREMA!

Ibanez S540 BMAV. Prvi model, lo pro edge tremolo, zlatni harware, hum single hum konfiguracije. Ako sve drugo propadne ovo će ostati.
Ibanez S2020 sa piezzo pikapom. 2001 godina.
Ibanez RGT320Q. Odlična gitara.
ESP EclipseII - SW sa EMG pikapovima. To je les paul model.
ESP GL56 Geroge Lynch signature model. Kao fat strat model.
Dean Cadillac - Korejac. Ova gitara je odlična. Sve sam promjenio na njoj. Elektornika je od gibsona. Seymour Duncan JB na necku, što je neuobičajeno ali radi dobro, a na brdgeu je Gibsonov Dirty fingers. Mašinice su grover. Jedna od dražih gitara u zadnje vrijeme. Okrenuo sam pickup selector za 90 stupnjeva, tako da bude slično kao na stratocasterima odnosno ibanezima, znači sada ide lijevo-desno umjesto gore dolje što je tipično za takve gitare.

Pojačala:
Marshall JCM900
Peavey JSX
Prije nisam imao practice amp. Nisam vidio potrebu za time, pa sam palio mašine svaki put, ali sam kupio nedavno Kustom tube 12 i jako sam zadovoljan. Oprema putuje s roadijima, a ja moram svirati.
Marshallow box 4x12 - Celestion Gt 75 su unutra.
Mislio sam i par greenbackova nabaviti, ali to je budućnost.

Žice koristim Elixir 9-42-46, a trzalice uglavnom dunlop 1.0 mm.

Pedale.

Ne volim prodavati sovju opremu, tako da ih ima.
Marshall Shredmaster (10 godina), Marshall Guv'nor 2, Boss SD-1 super overdrive, Boss DS-1, Boss NS-2, DOD Yngwie Malmsteen 308, Dunlop MXR Zakk Wylde overdrive, Digitech kompresor DBX, Yamaha UD stomp digital delay factor, bez preampa zeleni, starija spravica, Štimer od Korga DT10, Vox wah, Crybaby wah classic, Morley Mark Tremonti wah, Hughes and Kettner Tube factor - super stvar, Tc Electornic G system - najbolja stvar na zemlji, jednostavna za koristiti. Čisti digitalni efekt procesor, jer volim da mi ostaje sound od lampe.
Imam Audio-technica AWT3110a daljinac.
I naravno imam footwitcheve. Za marshalla sam ga modificirao i integrirao u diamond plate pedalboard. Stavio sam gumbove na pedalboard i imam AB switch.
Ne koristim još uvijek dvije glave. Mislio sam da će mi biti potreba, ali nije. Sve je dobro, sound dobro izlazi. Sve je u prstima, a dobar sound je dobar sound.

Nadolazeći koncert na trgu bana jelačića 30.5. 2008.? To je Keksu već drugi dom, a tebi?

Pa meni će nadam se postati! U svakom slučaju sam uzbuđen što ću svirati na jednom takvom mjestu pred našom publikom i tako kroz odati počast braniteljima grada Zagreba.

Tomo hvala na intervjuu.

Hvala ti. Bio je dobar i iscrpan intervju. Nadam se da nisam ništa krivo rekao i da se nitko nije uvrijedio, ali i da je, šta me briga. To je Zakk Wylde stav, hahah.

Slični tekstovi

Damir Lipošek - Keks (Kex)

Pregledano 28776 puta

Ivan Mihaljević

Pregledano 15820 puta

Tiho Orlić & "Kralj" Tomislav Mandarić (srpanj 2009.)

Pregledano 13806 puta

Goran Bregović - Brutalno agresivni antihrist !?

Pregledano 7001 puta

Vega

Pregledano 5605 puta

» 25 komentara... Dodaj svoj!

mr.hoax kaže:

1. liga intervju. stvarno mrak, svaka cast novinaru.

samo mi nije jasno sta znaci K.U.??

Citat
Koga ne volite općenito na estradi?
Svojevrsni K.U. od prvog dana kada sam ih vidio. Od tada...

26-05-2008 22:44

thompsonovac kaže:

odličan intervju, pohvala momcima..fala

27-05-2008 00:48

GoFgO kaže:

mene isto zanima sto je K.U. :o)

27-05-2008 01:10

LiTTle_shad0w kaže:

ok, sve 5... ali na mene lik ostavlja dojam totalno isfuranog "la vida loca"-"metalac" lika... a thompson kao thompson je za mene jedna velika komercijala, covjek zaraduje na proslosti, ali znate kako se kaze: ljudi rade da zarade...

29-05-2008 15:03

Guitar360 kaže:

LOL! Pobrkao si stvari. Procitaj opet intervju.

Covjek zaradjuje na proslosti?
Ajde malo pogledaj zadnji album. Na cemu on to doista zaradjuje?
Mialim pogledaj malo maidene. Sta je paschendale? Sta je quest for fire, flight of icarus, trooperi jos milijun stvari?

Ako malo bolje pogledas album
1. Kritka društva - pozivanje na nadu, 2. Dolazak hrvata - daleka povijest, 3. razočarani hrvati - srednji vijek, 4. Legenda s poveznicom sadašnjice, 5. Pjesma o djedu, 6. Odgovor na napade, 7. Kritika integracija, 8. Legenda s poveznicom današnjice, 9. Opomena zahvala, 10. Nada, 11. Osvrt na život, 12. Pjesma sinu i budućnost!

29-05-2008 23:22

thompsonovac kaže:

super mi je njegov bivši bend Pas maters, sve su im pjesme cool, onako blues/hard rock ,tekstovi su ljuti i rokerski, muzika vuče na AC DC, al je fora!

30-05-2008 18:07

vodjaskitnica kaže:

i oce otkrit ko sta znaci taj K.O?

03-06-2008 18:22

mr.hoax kaže:

ocito nece, autore sta je K.U.???????????????

04-06-2008 13:42

Guitar360 kaže:

Pa ako je mistika, onda je mistika...

Sami skuzite pobogu.

04-06-2008 21:02

Darthie kaže:

Kraljevi ulice.

Kazahtanski urari.

Kansas University.

04-06-2008 22:50

thompsonovac kaže:

kraljevi ulice

05-06-2008 12:06

hrvamo kaže:

E ljudi, upoznao sam ga sinoć na koncertu u Rakitnu, smiješno priča, ali nisam imao sreće da se uslikam snjim... Ali zadovoljan sam i ovim:D Odličan je!

17-08-2008 21:38

Mickey mouse kaže:

Mislim da se u ovo nebi trebali uplitati Miadeni,sviraju odlicnu glazbu za svakog covjeka koji nesto zna o njoj.U Thompsonovim pjesmama je vidljivo da su se slusali Maideni.Nemam nista protiv Thompsona dapace ali nesto sto se događalo od prije 15 godina trebalo bi ostaviti da napokon pociva i pjevati o ljepsim stvarima ovisno o ukusu glazbe.A Thompsona vise slusaju djeca od 11,12,13 godina nego ljudi koji su bili u ratu,a i keks se promjenio otkako je dosao k Thompsonu.

22-08-2008 01:49

Mickey mouse kaže:

Mislim da se u ovo nebi trebali uplitati Miadeni,sviraju odlicnu glazbu za svakog covjeka koji nesto zna o njoj.U Thompsonovim pjesmama je vidljivo da su se slusali Maideni.Nemam nista protiv Thompsona dapace ali nesto sto se događalo od prije 15 godina trebalo bi ostaviti da napokon pociva i pjevati o ljepsim stvarima ovisno o ukusu glazbe.A Thompsona vise slusaju djeca od 11,12,13 godina nego ljudi koji su bili u ratu,a i keks se promjenio otkako je dosao k Thompsonu.

22-08-2008 01:49

yngwie junior kaže:

Ma odakle ti da THOMPSONA slusaju dica od 11,12,13 god? Daj se malo vise imformiraj.

25-08-2008 17:33

bpitesa kaže:

tomo prjatelju sve super al Lukather, vjerujem da nisi bio na koncertu ni jednom od TOTA pa si zato kaza, inace ne razumin čovjek ima strašan ton.

27-08-2008 11:14

iron_maiden kaže:

ja imam 12 godina pa ga slušam

28-08-2008 11:51

hrvamo kaže:

ja ga slusam citav zivot a sad ce mi 14

28-08-2008 22:27

Guitar360 kaže:

Ej mickey. Daj poslušaj album pa onda vidi o kojem razdoblju pjeva svaka pjesma. A maiden pjeva o stvarima koji su se dogodile prije nekoliko tisuća godina i o svjetskim ratovima, pa onda mozes i njima poslati mail da prestanu pjevati o tome. Nego da pjevaju o cvijeću.

A sada poslušaj pjesmu man in black od johnny casha i procitaj tekst pa ce ti mozda biti jasno.

05-09-2008 14:48

thompsonovac kaže:

ma iron maiden pocinje koncert churchilovim govorom i to je super, i je, priznajem, ali kad bi Thompson koncert poceo Tuđmanovim govorom ,svi bi ga mrzili, naravno ne svi ,već zna se tko

05-09-2008 23:20

magnum kaže:

e jel moze neko od tomislava mandarica nazicat original ttabove za geni kameni ak se to uopce smije
jes sve tabove koje sam naso nezvuce dobro.

28-09-2008 21:29

thompsonovac kaže:

hahaha
imaš sluh

29-09-2008 00:15

Guitar360 kaže:

pa pogledaj live snimku i gledaj koja polja stišće.

29-09-2008 03:02

Old Bone kaže:

Ma bio u pravu za Lukathera ili ne-IMA STAV!
MOMAK JE STRAVA I PUNO DOPRINOSI *SAVREMENOSTI* THOMPSON BENDA...jer je Keks legendarno prepoznatljiv,. ALI OVAJ IZNENENADI!
PUNO MU SRECE ZELIM~mozda da on ponudi bendu par pjesama....vjerovatno ih ima...ako Thompson dozvoli...sto vjerovatno nece...nazalost(ljudi chuvaju patente i autorske procente)
POZDRAV

30-09-2008 20:28

magnum kaže:

da imam sluh dobar al to nije to nikad nisi zicer da je to to
nego kad ti neko kaze koji to svira profesionalno
svaki dan

07-10-2008 11:17

Gitara

Bas

Glazbena teorija

Kućni studio

Lokacije

Uradi sam

Alati

Ostalo

Guitar War (mozda, ne znam)

Relax don do it...

Laney CUB10

Kakvo pojačalo imate?

"Kralj" Tomislav Mandarić (Thompson)

Slični tekstovi

» 25 komentara... Dodaj svoj!

mr.hoax kaže:

thompsonovac kaže:

GoFgO kaže:

LiTTle_shad0w kaže:

Guitar360 kaže:

thompsonovac kaže:

vodjaskitnica kaže:

mr.hoax kaže:

Guitar360 kaže:

Darthie kaže:

thompsonovac kaže:

hrvamo kaže:

Mickey mouse kaže:

Mickey mouse kaže:

yngwie junior kaže:

bpitesa kaže:

iron_maiden kaže:

hrvamo kaže:

Guitar360 kaže:

thompsonovac kaže:

magnum kaže:

thompsonovac kaže:

Guitar360 kaže:

Old Bone kaže:

magnum kaže: