ZADNJE NA FORUMU
  • Greta Van Fleet

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-04 22:21

    Odgovora: 22

    Pogleda: 417

  • Kakvo pojačalo imate?

    Komentirao: Strat04

    Datum: 18-04 20:09

    Odgovora: 2347

    Pogleda: 533098

  • Pink Floyd

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-04 14:24

    Odgovora: 379

    Pogleda: 80216

  • Relax don do it...

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-04 03:31

    Odgovora: 4491

    Pogleda: 645713

  • Gitara/e vaših snova

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-04 00:17

    Odgovora: 3726

    Pogleda: 1033678

  • Chris Rea, Beograd, 04.03.2008.

    • Datum:   06-03-2008 09:23
    • Autor:   Rudi & Krle
    • Ispiši   Stranicu



    Dan u kome čujete jednu ovakvu muzičku veličinu ima mnogo razloga da zapamtite i čuvate kao dragu uspomenu, rekao je netko tko je bio prisutan u BG na koncertu Chris Rea

    Recenzija - izvještaj Ljiljane i Marka:

    U Beogradskoj areni nije se desio "spektakl" - publika nije kupljena scenografijom, vatrometom niti bilo kakvim "iznenađenjima". Vrlo je jednostavno i bez toga, pa čak i bez riječi, doprijeti do više od 10.000 ljudi, ako ste Chris Rea...
    Parter Arene bio je preuređen za sjedenje. Nije se to svidjelo svima, ali nije ni tako loša ideja. Bilo je divno sjesti i uživati u onome što slijedi... Na srebrnoj pozadini pisalo je "The Delmontes", a iznad bine, sa svih strana, bile su postavljene gitare. A i šta bi drugo... "Nesuđeni Beni Santini" izašao je na binu bez riječi, ali malo je vremena potrebno da shvatite da je njemu jedino bitno da komunicira kroz muziku.
    Prvi dio koncerta, u kome su svirali samo instrumentale, donio je sa sobom prizvuke sastava "Shadows". Počeli su sa "Dirty Old Town", a nastavili sa "008 Jimmy Bond", "India Arab", "Russian Roulette", "BB was a Comanche", "It’s Behind You".
    "Pravi" Chris Rea tek onda je zaista stupio na scenu...



    Promjena scenografije donjela je novi naslov - "The Hofner Bluenotes".
    Skoro zaboravljena "hofner" gitara koju su koristili stari bluzeri nije slučajno dio ovog naslova, niti je slučajno veći dio koncerta svirao baš tu gitaru. Prije nekoliko godina je zbog teške bolesti napravio pauzu u karijeri, a saznanje da nakon komplicirane, ali neophodne operacije ima 50 posto šanse da preživi natjeralo ga je da shvati da to nije njegov put. Obećao je da će se vratiti svojim blues korjenima, i to je i učinio albumom "Dancing Down The Stony Road".
    Mrakom se najprije provukla usna harmonika, a kada se začulo "My mama told me...", prolomio se Arenom i jedan od najupečatljivijih vokala svijetskog blues/rocka. Glas koji ne možete da zamjenite ni sa jednim drugim, toliko specifičan, dubok, muževan, ali beskrajno nježan i iskren. I dalje bez ijedne riječi, ređao je pjesmu za pjesmom i gitaru za gitarom...
    "Hofner", "fender stratocaster", "gibsol les paul", "epiphone", "fender jaguar", "ricken backer"...
    Nakon "Where The Blues Come From" zasvirao je čak i bendžo, i to u pjesmi koju su mnogi čekali da čuju – "Josephine". Oduševljavao je publiku, koja je iskreno i potpuno uživala u svakom tonu i podržavala svaki njegov potez. Dostojni nasljednik Raya Kudera u slide gitari, podsjećao je pomalo na svog uzora i na "Fleetwood Mack", ali je ipak bio svoj. Bio je sve ono zbog čega ga prepoznaje, voli i poštuje publika širom svijeta. Bez "efekata", priče, bez odugovlačenja i pauza, predugih solaža. Nimalo pretenciozno. Kvaliteta govori sama za sebe.
    Usljedili su "Easy Rider", pa "Juliette" i ponovo more oduševljenja, kada su se začuli prvi tonovi pjesme "Waiting For The Summer". Publika se tek tada potpuno probudila, plesalo se uz "Shadow of the Fool", a Chris je mahao publici i bodrio je uz "I Fell In Love".
    Zamračena bina, prošarana crvenim svijetlima i "Paris - Texas", instrumental Raya Kudera, posveta čovjeku od koga je Chris Rea mnogo naučio. Poznavaocima već dovoljno da pomisle da sljedi njegov najveći hit u karijeri - "Road To Hell". Logičan izbor za kraj.
    Na bis najprije "On The Beach", a nakon toga scenografija je pokazala još jedno svoje "lice" - mnoštvo šarenih gitara dopunilo je veselu atmosferu pjesme "Let’s Dance". Malo regge zvuka, uz "zadatak" za publiku da ponavlja i pjeva za njim, predstavljanje benda i tek onda kraj.
    Dok se svijetla nisu upalila, svi su se još uvek nadali da će čuti još neku pjesmu, ostao nam je dužan bar "Auberge", ali niko nije bio nezadovoljan. Nekome je bilo čudno to što tokom cijelog koncerta nije progovorio skoro nijednu riječ, ali je njegova komunikacija s publikom i bez riječi odlična.
    On povezuje emocijom i zvukom. A dan u kome doživite njegovu emociju i njegov zvuk završava se uz tiho pjevušenje, uz smješak... "Theres rain on my window, but Im thinking of you..."




    Tekst: Ljiljana Zdravković
    Foto: Marko Risović

    Slični tekstovi

    Pregledano 6770 puta
    Pregledano 8581 puta
    Pregledano 11763 puta
    Pregledano 4085 puta
    Pregledano 6143 puta

    » 1 komentara... Dodaj svoj!

    Sriver FX kaže:

    Sjajno je bilo, bio sam tamo. Nije bas sve kako ste rekli ali je u glavnom sve tacno.

    10-05-2009 21:02