Pekinška patka, je najvažniji, a vjerojatno i najbolji punk bend sa prostora bivše Jugoslavije, osnovan je 1978. u Novom Sadu. Što je karakteristično za njih? Ogroman nesrazmjer količine objavljenog materijala i utjecaja koji je ostao iza njih.
Idejni vođa Pekinške patke bio je Nebojša Čonkić - Čonta, u to vrijeme zaposlen kao profesor u jednoj novosadskoj srednjoj školi, što je (uz vrstu muzike koju su svirali) za tadašnje vlastodršce bio popriličan šok; te gitarista Sreten Kovačević – Srele (< Kafe Express < Trafo). Uz njih, band su činili bubnjar Pihler Laslo – Cila (< Kafe Express < Tanker) i Miloš Žurić - Žura, bas gitara.
Aktivni od samih početaka, dečki iz Pekinške patke svirali su gdje god su mogli. Debitirali su na Mašincu pred “rekordnih” četvoro slušatelja. Prve zapaženije nastupe imali su 1978. na novosadskom BOOM festivalu, gdje su nastupili uz riječke Parafe, a 1979. skoro odnose pobjedu na subotičkom festivalu. Te iste godine snimaju svoj prvi album, kultni - "Plitka poezija", koji izlazi 1980. za Jugoton, nakon što ih je većina izdavača u bivšoj Jugoslaviji odbila, što je bila sudbina zajednička većini tadašnjih punk izvođača.
Mada nisu bili jedni od prvih punk bendova na prostorima bivše Jugoslavije, njihov zvuk bio je u lokalnim, a moglo bi se reći i u širim muzičkim krugovima nešto potpuno novo i originalno. Pjesme su bile brze, poletne, sa zavidnom razinom energije, i neopisivom živošću koja je izbijala iz svake skladbe, počevši od njihovih antologjskih "Biti ružan, pametan i mlad", "Ja sam panker u sakou starom", Bela šljiva", do vjerojatno prve ska stvari na ovim prostorima "Skakadak", upotpunjene mahnitim obradama kao što je "Bila je tako lijepa". Ovo legendarno izdanje, ostalo je do današnjih dana jedno od najtraženijih izdanja sa ovih prostora, čak i kod kolekcionera sa drugih govornih područja...
Premda je do drugog albuma prošlo nešto više od godine, došlo je do velike promjene u bendu. Odlaze Sreta i Bora, a zamjenjuju ih Bale na gitari i Mare na basu. Ta promjena rezultirala je između ostalog potpunim zaokretom u muzičkom smislu. Drugi (i pokazat će se, posljednji) album "Strah od monotonije" u muzičkom smislu bio je zapravo nevjerojatan zaokret, ne u pogledu kvalitete, jer je i on bio izvanredan. Kako i nazivi pjesama govore,npr. "Strah", "Monotonija", "Apatija", "Sive eminencije", album je u cjelosti protkan tamnim tonovima, vrlo sugestivan i tjeskoban. Ova promjena u velikoj mjeri zbunila je i fanove Pekinške patke, jer se iznenada od "najveselijeg" benda na svijetu pretvorila u suštu suprotnost, tako da je među njima bilo i nekog otpora prema novim stvarima. Bez obzira na to, i ovaj album zaslužuje počasno mjesto u povijesti rocka na ovim prostorima.
Kako bi zvučao eventualni treći album "Patke", vjerojatno nikad nećemo saznati, jer ubrzo nakon drugog albuma Čonta je morao na odradu vojnog roka, koji je u to vrijeme trajao između 16 - 24 mjeseca i bio je uzrok problemima mnogih bendova. Tijekom služenja roka, većina ostalih članova već je našla angažmane u drugim grupama, tako da do ponovnog okupljanja Pekinške patke nažalost nikad nije ni došlo, a u slijedećih 10-ak godina Čonta i Bale napuštaju zemlju i nastanjuju se preko "velike bare".

Zanimljivosti:
- premda je prvi album Pekinške patke - "Plitka poezija" snimljen još 1979, ali je zbog bolesti Josipa Broza - Tita, svoje izdavanje dočekao tek poslije njegove smrti 1980.,jer su urednici "Jugotona" smatrali "nepristojnim" objaviti jednu takvu punk ploču dok je "veliki vođa" na samrti

- u počecima Pekinške patka svirala je jednom mjesečno koncerte u sali srednje Elektrotehničke škole gdje je Čonta radio kao profesor, a prema njegovim riječima: "direktor i kolege su uredno dolazile na te svirke sve dok se ''Pekinška patka'' nije pojavila u medijima"

- pjesma "Homburg" neprepoznatljiva je obrada hita grupe "Procol Harum"

- Homburg ili "idn-šešir" je inače (prema B.Klaiću) "muški šešir sa prema gore posuvraćenim obodom - po imenu engleskog ministra vanjskih poslova i predsjednika vlade Anthonya Edena koji je lansirao takvu modu".

- nakon Procol Haruma još jedna grupa iz 60-ih doživjela je preradu svoje pjesme od Pekinške Patke, radi se o grupi "Associations" i njihovoj pjesmi "Never My Love"

- pjesma "bila je tako lijepa" prerada je hita poznatog beogradskog šansonijera Dragana Stojnića koji je s tom pjesmom pobijedio 1964. na na festivalu u Kraljevu “Mikrofon je vaš”, a koji je nažalost prošle godine preminuo.

Članovi:

Prva postava:

- Nebojša Čonkić - Čonta / VOKAL

- Sreten Kovačević - Srele / GITARA

- Boško Prosenica / GITARA

- Borislav Oslovčan - Bora / BAS

- Laslo Pihler - Lacika / BUBANJ

- Plitka poezija

- Čonta / VOKAL

- Sreta / GITARA

- Bora / BAS

- Cila / BUBANJ

- Strah od monotonije

- Čonta / VOKAL

- Zoran Bulatović - Bale / GITARA

- Marinko Vukmanović - Mare / BAS

- Cila / BUBANJ

Diskografija

Singlovi:
„Biti ružan, pametan i mlad", (Jugoton 1979)
„Bolje da nosim kratku kosu", (Jugoton 1980)
„Bila je tako lijepa", (Jugoton 1981)

Albumi