ZADNJE NA FORUMU
  • Pickupovi, drvo, konfiguracije, kombinacije i ostalo...

    Komentirao: baaab

    Datum: 15-06 23:56

    Odgovora: 569

    Pogleda: 44303

  • Pink Floyd

    Komentirao: XSARA

    Datum: 15-06 22:40

    Odgovora: 392

    Pogleda: 81149

  • TRAŽIM LIJEVU ELEKTRIČNU GITARU

    Komentirao: EmShO

    Datum: 15-06 22:31

    Odgovora: 0

    Pogleda: 6

  • Generalno o zvucnicima

    Komentirao: etkfrru

    Datum: 15-06 00:48

    Odgovora: 38

    Pogleda: 1328

  • Damir Šimić - Shime

    • Datum:   19-09-2007 19:58
    • Autor:   gitare.info
    • Ispiši   Stranicu

    Pozdrav Shime...

    Bok.



    Koliko dugo sviraš gitaru?


    Hmmm... Sviram gitaru negdje od svoje jedanaeste godine. Mislim, počeo sam još tamo nešto kruljiti kad sam bio klinac sa osam godina, ali s jedanaest-dvanaest godina sam se počeo ozbiljno primati gitare. Znači sada imam 38, dakle 27 godina. Puno...


    Koliko dugo sviraš električnu gitaru?

    Pa od početka sviram električnu. Nisam nikada svirao akustičnu gitaru.


    Najveći utjecaji?

    Utjecaji su...
    Prvi i najbitniji je bio moj stari jer je svirao gitaru. Drugi utjecaj mi je bio Brkić sa prvim albumom koji sam kupio, dakle «Crno-bijeli svijet». Njegova melodioznost i njegov phrasing mi se uvijek strašno dopadao. On ima onu dozu genijalnosti u jednostavnosti. Nakon njega je došao Angus young, a onda sam otkrio Van Halena i tada je sve otišlo kvragu. Onda se dalje nastavlja ta škola shreda 80-ih. Dakle to brzo sviranje i tu je mnogo ljudi utjecalo na mene na ovaj ili onaj način, bilo svjesno ili nesvjesno. Jedan od većih uzora mi je bio Tony MacAlpine. Yngwie mi je definitivno bio uzor u svoje vrijeme. Slušajući tu plejadu gitarista mislim da si bio pod utjecajem htio ti to ili ne. Na jedan način to apsorbiraš i negdje se to osjeti.





    Kada bi morao nabrojati top 10 tebi najdražih albuma, koji bi to albumi bili?

    Najbolji instrumentalni album bi mi bio «Maximum Security» od Tony MacAlpine-a. «Surfing With The Alien» od Satrianija bi bio na drugom mjestu. «Back In Black» od AC/DC-a. «1987» od Whitesnake-a. Sada se malo bojim ispucati 10 na brzinu, pa da zaboravim nešto bitno...



    Ma to uvijek tako biva. Možemo i naknadno dopisati. Ovo su Gitare.info, ne Glorija...

    «Highway to hell» od AC/DC-a je isto genijalan na svoj način i vjerojatno bi ga stavio na top 10. Ja sam obožavao Bon Jovi-a kao klinac i meni je «Slippery when wet» definitivno jak album.



    Da te prekinem... Što misliš o prvom albumu od Bon Jovi-a?

    Pa prvi je dobar. Kada sam popušio Bon Jovi-a onda sam išao u retrospektivnu. Počeo sam sa Slippery-om, ali prvi mi je bio fora.

    Od Malmsteena bi stavio... Pa meni je najdraži Malmsteenov album jedan koji nije komercijalan i koji nije kreativno pripisan njemu kao nešto genijalno, ali meni je «Eclipse» njegov najdraži album. Njegov zadnji album koji mi se stvarno dopada je «Facing the animal», ali to je već vani 9 godina. Mislim, njegovi prvi albumi su odlični, ali u određenim dozama su mi malo preteški. «Eclipse» mi je nekako bio spoj komercijalnosti i njegove genijalnosti. Zato mi se dopada. Sada, za ove jake poklonike, «Eclipse» je možda prepoppy. Po meni je to bio vrhunac njegove karijere jer su se jednostavno spojile ta komercijana strana, što u produkcijskom smislu, samim pjesmama, aranžmanima i u njegovom sviranju. To je bio idealan spoj njegove genijalnosti, kreativnosti i dakle te komercijalnosti.

    Za Van Halena primjerice mi je teško odabrati album iako je na mene izvršio velik utjecaj. Kada malo bolje razmislim, što se albuma tiče, ja zapravo nemam najdraži Van Halenov album. Oni su meni više bend koji su najbolji bili live, jer ako idemo po albumima sviđa mi se samo po nekoliko stvari sa svakog albuma, ali niti jedan album mi nije ono: «Eh, taj je baš najbolji!». Najviše sam slušao 1984. S tim sam, moram priznati počeo slušati Van Halena. Kako sam odrastao u Zagrebu, pritok LP-a nije bio u skladu s vremenom, tako da kad si na nešto naišao, onda si tek mogao nešto otkrivati i pokušavao ići u retrospektivu i nabavljati starije albume.



    Što kažeš na comeback turneju Van Halena?

    Pa šta ja znam...
    Meni osobno nije to – to. To što Eddie-ev sin svira bass mi je totalna pljuga. Ako imate preko 50 godina i ako se niste urazumili i ne možete kao orginalni bend napraviti comeback turneju, onda mi je to, ono whatever...
    To mi izgleda kao čista komercijalna odluka: «Trebaju nam novci». Pola benda se može usuglasiti da napravimo turneju i dignemo novce.

    Dok basist Michael Anthony radi sos za steak...

    Točno to. Mislim ta turneja mi je bezveze. Ili comeback turneja Led Zeppelina bez Jimmy Page-a bez nekog od članova nije comeback turneja.




    Blues i Jazz?

    Jazz apsolutno ne slušam. Ne znači da mu oduzimam vrijednost. Dovoljno sam zreo da razumijem da tu ima vrijednosti i da je to definitivno respektabilno, ali jednostavno ne mogu to slušati. Jako mi je naporno i ne nalazim u tome niti inspiraciju, niti zanimaciju i jednostavno me asocira na dosadu.

    Blues u jednoj varijanti može biti genijalan, a u drugoj varijanti mi može biti izuzetno zamoran. To je jedan pravac koji svojom jednostavnošću diktira da moraš biti nevjerojatno genijalan da bi bio poseban. Kao Stevie (Ray Vaughan) recimo.
    S druge strane je dosta ograničen. E, sada Stevie-a volim poslušati, međutim imam limit na bluesu. Bez obzira da li je to Stevie ili je to Gary Moore u varijanti u kojoj mi se dopada. 5 pjesama mi je maksimum što mogu poslušati da mi je dobro i zanimljivo, a onda mi postaje: «Ajmo se sada vrtiti u krug od jutra do sutra!»




    Brat i dućan (Gitarski Centar)... Kako je došlo do toga?


    Mislim da je to bio logičan slijed. On je godinama radio u Rainbowu i vodio dućan. Ima određeno iskustvo. Pogodili su se tu neki detalji, a to je kupnja poslovnog prostora koji je imao sve dozvole i sve nekako vodilo ka osnivanju Gitarskog Centra.

    A stariji brat naravno pripomogne...


    Da. Naravno. No to je njegov dućan.


    Drago mi je da se nešto tako osnovalo, jer napokon netko gura nešto iskreno. Napokon se gitara u hrvatskoj miče s mrtve točke. Mislim krenula je malo, ali ovo je veliki pomak.

    Slušaj, prednost dućana je ta što su tu moj brat i Markovina koji imaju jednu strahovitu strast prema instrumentima. Dakle, taj dućan ima dušu koja se zasniva na činjenici da su oni ludi za tim što rade. Kada Markovina vidi Les Paula, on se trese od uzbuđenja. Haha..

    Dućanu nije namjera isključivo komercijalnost i vrćenje robe ili ne znam čega.
    Dućan ima dušu, izuzetno dobru ponudu, odlične instrumente, pojačala, pedale itd.
    Koliko će razviti taj posao ovisi o njima i tržištu. To je njihova glavobolja.



    Buckethead?


    Nije mi po ukusu. Svaka čast, mislim čovjek svira, ali nije sve u tehnici. Meni je naporan. Poslušao sam neke njegove stvari i jedamput sam gledao neki njegov live i to je meni bilo opako dosadno. E, sada velim, uvijek se nađe neki poklonik koji sve odmah uzme za zlo, ali to je moje mišljenje. Nekom je Titanic najbolji film na svijetu, a nekome je najogavni proizvod pop kulture.


    Što misliš o Markovini kao gitaristu?


    Pa Marko svira fenomenalno Mislim da je on jedna od budućih nada hrvatske rock scene i gitare općenito. Mislim da mu treba malo više samopouzdanja. Mislim da je boljinego što to zna. Mislim, možda on to zna. Mislim da mu fali žive svirke, ali kao gitarista mislim da je najbolji od te mlade garde gitarista. Čuo sam ja još par dobrih klinaca, iako to više nisu klinci, ali za mene jesu. Oni sviraju dobro, ali i Markovina.
    Kuda će to on izgurati i šta će s tim napraviti, to je do njega.



    Kao gitarist, da li ti je draži Kee Marcelo ili John Norum (Europe)?


    Marcelo.

    I mislio sam tako...

    Poznajem Noruma. Norum je isto fenomenalan. U svom stilu sviranja on ima određenu vatru i to mi se strašno sviđa kod njega. On kad svira, kao da mu je netko zapalio šibicu pod dupetom. On je baš agresivan i vatren u nedostatku prave riječi. Govorim vatra, jer se u Americi obično kaže da ima «fire» u sviranju.
    S druge strane Marcelo mi se sviđa čisto zbog tog traga koji je on ostavio za kratko vrijeme. Njegov ton, njegov phrasing, njegova tehnika... Po meni je to jednostavno genijalno.
    I uvijek me to smetalo po Americi. Uvijek bi svima solio pamet kada bi došlo do nekakvih «igre bez granica» razgovora da je totalna nepravda da čovjek nema apsolutno nikakav respekt u americi niti itko zna za njega. On je nepoznati gitarist u Americi.

    Mislim da je njegov problem što nije u Americi. Amerika će pisati o svemu što se tamo događa, a to prate i svi ostali i sve novine su usmjerene više na američke nego europske glazbenike. Europski glazbenici dođu u žižu zbivanja kada su tek toliko popularni da ih se ne može izbjeći. Osobno me to smeta, ali Marcelo je genije!



    Evo jedno pitanje iz «Glorije», makar sam rekao da neću, ali koji broj cipela nosiš?

    Američki 13, dakle kojih 47.



    Što je sa Sobelom?


    Sobel svira sa Graham Bonnetom, iako Graham nema baš svirci po Americi. On svira isključivo po japanu, a sada radi projekt s jednim mojim prijateljem Richardom Blackom. Bio je baš tu prije par tjedana. Uglavnom on je bio u bendu Shark Island i u Contrabandu sa Michaelom Schenkerom. Sobel radi sa novom albumu Shark Islanda, a već je snimio prethodni album od istog benda. Priča je jako zanimljiva. Bilo je pokušaja da se oživi Shark Island. Svirao sam i ja u njemu i moj bivši basist «Kmica» i još tristo čuda, ali to nikako nismo mogli pokrenuti. Prije par godina ovdje na turneji, tu je bio Richardov prijatelj Marko, koji je iz LA-a, a živio je ovdje, pa su se nešto družili. Uglavnom gledao nas je u Boogaloo-u.
    Neposredno kasnije se čuo sa Richardom koji mu se žalio da nema bubnjara, pa mu je ovaj rekao da zove Glenna. Tako da je zanimljivo da je Glenn tu gažu dobio u Zagrebu. A Glenn je bio kao klinac strahoviti fan Shark Islanda. Zgodna pričica.


    Šta je sa Jeffom?


    Pa evo on je sa mnom odsvirao 12-13 koncerata širom Hrvatske. Njega nitko nije ni zamjetio. Čovjek izuzetno dobro svira išao je i na G3 turneju sa Gilbertom. Čovjek je znaimljiv bubnjar i ima zanimljive principe u životu.



    Pa Glenn je poznatiji. Mislim ja znam za njega preko WFD-a, Impellitterija i preko Gary Hoey-a.
    Kako komentiraš nadimak «Apostol žica»?


    Kako?

    Netko te nazvao apostolom žica...

    To još nisam čuo. Ne znam kako da to komentiram. OK, valjda...



    Da li ima ijedan seronja u gitarskim krugovima?
    Znam da ih ima mnogo, ali ono baš notorni kreteni...


    Ma znaš šta, u tim gitarskim krugovima danas su svi u nekim srednjim godinama i zreli ljudi, tako da su se smirili. Neki su bili budale prije 10-20 godina, tipa Malmsteen koji je bio totalni kreten. Jednom je potjerao mene i ženu iz garderobe kada su Mike i Barry Sparks, moj bivši basist, svirali s njim. On je bio bezobrazan i pompozan. Opet s druge strane sada se smirio i sada je pristojan čovjek. Larry DiMarzio isto kaže da se smirio i pun je hvale o njemu. Ima dijete, ženu 45-46 godina.
    Lukather je isto svojevremeno glasio za pizdu. Voli si popiti. Međutim sada je skroz pristojan. Zrelost je učinila svoje. Ove mlade, niti ne znam, niti tako sviraju, niti me ne zanimaju.


    Oprema

    Jednostavnost. Uglavnom sviram stratove. Uglavnom volim stare stratove. Imam zbilja lijepu kolekciju starih stratova. Imam '58, '65 imam dvije '69, imam 5-6 komada iz ranih 70-ih koje češće sviram jer nisu toliko vrijedne.
    Od pojačala volim '71 Marshall 100W i Super Reverb Fender iz '68. To su mi najdraža pojačala. Zapravo volim staru školu toa. Ne volim preamp gain. Ne volim pojačala sa predpojačalom u sebi. Kada raspališ taro pojačalo, onda ono počne pjevati. I još ako ga malo dodirneš sa overdrive-om, to je po meni najbolji ton. Najzdraviji, najčišći, najdinamičniji, najbogatiji i najjasniji.
    Gitare koje sviram uživo manje više sve imaju Dimarzio Virtual Vintage pickupe jer me smetaju šumovi, dakle 60 cycle hum od single coila. S njim je teško svirati uživo jer zuji, pogotovo ako je loša struja i rasvjeta.
    Što se tiče pedala ja koristim Boss Super Overdrive pedalu. Ona je najjeftinija overdrive pedala koja postoji. To se prodaje u maerici za 40 dolara. Meni je to najdraža pedala. Imao sam ih priliku isprobati milijun. I dalje sam entuzijast. Koja god pedala izađe, ja ju uvijek kupim. Imam ih oko 100 komada. Moram sve probati. Da li je Keeley, da li je Full tone, da li je kajgod. Moram probati i moram znati.
    Moj dobar prijatelj Chris Poland koji je odličan gitarist i ja smo isfurali jednu odličnu frazu u vezi instrumenata, a ta fraza je «Sometimes, you just have to know». Što bi značilo da iako ti se čini da to možda nije za tebe, radoznalost je toliko velika da moraš kupiti i probati da bi znao da to nije za tebe. A možda je ipak ta pedala s ovim i onim kao svetim gral. Ja uvijek kažem da je ton kao sveti gral. I aj uvijek kažem, da koliko god si blizu nikada nisi tamo. A kada ga nađeš, onda ti se ukust već toliko promjenio da lov nikada ne prestaje.






    Da li imaš G.A.S.? (Guitar Acquisition Syndrome – Sindrom nabavljanja gitara)

    Da apsolutno.


    Koliko imaš gitara ni pedala.

    Ne znam. Imam jednu ostavu sa gitarama i svime. Inače 15-20 gitara leži uokolo «za svakodnevnu uporabu». Pedala nebrojeno.



    Kabel ili Wireless?

    Kabel zvuči bolje, ali wireless ima svoje prednosti.
    Wireless je za gitarista koji svira po velikim pozornicama. Ja ne sviram, tako da mi ne treba.
    Kabel definitivno.


    Da li misliš da je za mlade gitariste potrebna škola tipa Guitar Institute of Technology ili vježba?

    Ni jedno ni drugo ne škodi. U kombinaciji je isto dobro. Da li je potreban GIT, mislim da nije. Škola je škola. U istu školu može ići 30 ljudi. Jedan je genije, a drugi je totalni probisvijet koji nema blage veze kaj se događa. Dakle sviranje samo po sebi ne mora nužno biti institucionalizirano, jer ono što čini izuzetno dobre muzičare je sve samo ne škola. Neke osnove je dobro poznavati i podržavam svako školovanje. Najbolja varijanta, po meni, je imati privatnog instruktora. Škola kao škola se ne može baviti isključivo s tobom. Privatni instruktor je najbolja varijanta, ako je dobar. Markovina je tu u Gitarskom Centru dobar instruktor. Dobar istruktor odmah vidi i ispravi kako ti prsti stoje, kako bendaš, kako ti palac stoji, kako ti desna ruka radi, što krivo radiš itd.
    Jer ako ti naučiš sve na krivo i to ti postane normalno, onda se limitiraš u razvoju. Ne možeš napredovati. Isto kao u tenisu. Ti lupaš loptu cijeli život i onda dođe instruktor i za dva sata ti ispravi milijun grešaka koje radiš već 20 godina.


    Kakav je danas Sunset Strip?

    Pust, hahaha...

    Ima svega, ali sada je to sve kultivizirano i normalno i samo blijeda uspomena na ono što je nekada bilo. U principu, ništa bitno se tamo ne događa. Klupska scena je zapravo umrla i sve se satoji u «pay to play» i mislim da taj fenomen nije samo vezan za LA, nego je to fenomen u čitavom svijetu. Danas ima toliko zanimljivosti za mladež. Od kompjutora do igrica, pa do pitaj Boga čega...
    Izaći u klub i pogledat dobar bend nije dio kulture i više gnjavaža, nego zanimljivost i to je ostalo samo kod najvatrenijih poklonika.



    Tvoj život u Americi...

    Privodim ga kraju. Hhahhaha...


    Vraćaš se u Hrvatsku?

    Plan mi je vratiti se u Hrvatsku za manje od dvije godine. Moj život u Americi je dobar. Ja se ne mogu požaliti. Ostvario sam puno svojih dječačkih snova i surađivao sa puno svojih idola i financijski dobro prošao i dobio određeni ugled u svijetu gitare.
    Međutim imam ženu i djecu. Djeca rastu i ne želim da odrastu tamo. Ne sviđa mi se taj sistem kao takav. Čim imaš sve to u životu, jednostavno ti se promijene stvari koje su ti bitne. Mislim da je ovo društvo daleko bolje za malo se smiriti i imati djecu. Bake i djedovi i ostalo.



    Čime se misliš baviti kada dođeš natrag?

    Ničim...
    Mislim se baviti snimanjem i sviranjem. I dalje mislim svirati po Europi i Americi i prodavati CD-ove, ali teško mi je reći da se time bavim jer mi je to veći gušt nego posao. Tako da u svemu tome uživam...


    Imaš li bubnjeve?

    Nemam doma, ali imam u Zagrebu. To mi treba jer kada dođem tu svirati, dosadilo mi je da moram posuđivati bubnjeve od ovog ili onog dućana.



    Vječna dvojba:

    Ćevapi/Pizza


    I jedno i drugo. Hahhaha

    Coke/Pepsi

    Coke


    Vai/Satriani


    Satriani.



    Vokali...

    Pa ja sam radio nekoliko pjesama sa Jeff Scott Soto-m koje su dakle očigledno vokalne. Projekt sam radio za Warner Bros. Dok sam imao publishing deal sa njima. Bubnjeve je svirao Mike Terrana, taman prije nego što je otišao na Floridu svirati sa Yngwiem. Barry Sparks je svirao bass. U ono vrijeme još nije imao gažu sa Yngwiem. Mike ga je povukao pola godine kasnije. Zapravo je na to albumu radila čitava Yngwieva postava. Što bivša-što buduća. Ali u tim vokalnim varijantama... Ja jednostavno ne nalazim sebe u tome. Mislim ovaj projekt je bio solidno napravljen i sigurno će ti se dopasti. Jeff pjeva predobro. Taj čovjek ima glas. Uvjerljivo jedno od najboljih grla u rocku. Pjevao je jedno vrijeme za Journey i sada opet radi nešto drugo. Dobar sam prijatelj s njim i sa njegovim gitaristom Howie Simonom. Howie isto sada svira sa Glennom za Bonneta. Naime Jeff je uvijek bio genijalan pjevač koji nikada ništa nije postigao. Mislim uvijek je imao nekakve projekte sa strane. Nikad u nekom bendu. Nikad nešto stabilno.
    Međutim što se vokala tiče, mene to jednostavno ne ispunjava. Ja jednostavno volim svirati svoju glazbu. Netko me je pitao nedavno s kim bi ja najrađe svirao. Mislim, ja sam odgovorio da me pozove Coverdale, onda bi vjerojatno pristao. Taj bend mi je iz svih okvira najdraži hard rock bend. I vjerojatno bi svirao sa Billy Idolom. Da steve stevens veli: «Joj slomio sam ruku. Hoćeš li svirati umjesto mene?» To bi mi bilo gala. I nakon toga, moram priznati da bi trebao jako dobro razmisliti s kim bi svirao.



    Kada smo već kod glazbe, kamo dalje?

    Pa evo, ja već godinu i pol dana radim na novom albumu. Nema tu nekakvih bitnih pomaka. Mislim da sam stilski dovoljno izgrađen. Moja glazba je takva kakva je.
    Jedan razlog za to je što znam što sviram i to volim svirati. I vidim iz primjera Satrianija ili Vaija kada su radili nekakve «out of the box» stvari da je to bilo katastrofalno. Pokušali su u isto vrijeme naći sebe i zadovoljiti trenutno tržište u tom trenutku. Bio sam veliki fan Satrianija kao klinac. Vaija ne toliko, nego čisto sam ga slušao jer je bio dio tog pokreta. Ja bih i dalje volio da Satriani snimi novi album u stilu Surfing with the alien. Samo uzeti neke nove nadahnute melodije koje još nismo čuli. Ja mislim da je to zapravo ono što tražimo. Mi volimo te ljude zbog određenog stila. Mi ne želimo da oni budu drugačiji. Želimo da ostanu isti, samo da nam daju neke nove nadahnute pjesme. Nove melodije koje imaju muda, emocije ili već nešto. Dakle, daj mi nešto što je manje-više isto, ali novo i lijepo. To je moja filozofija. Sada će se uvijek naći netko «Pa trebaš sebe obnoviti» ali ja ne mislim tako.» Pogledaj primjerice Mercedes. On je danas nije puno drugačiji nego prije 10 godina. Pa mislim je drugačiji, ali osnovna slika je i dalje ista. Mislim stavljaju se kompjuteri u auto, tehnika ide dalje, ali i dalje je to jak motor i kockasti dizajn koji zrači nekakvom elegancijom.


    Shime, hvala na intevjuu.

    Hvala tebi i pozdrav gitaristima dobre volje.

    Slični tekstovi

    Pregledano 11571 puta
    Pregledano 15238 puta
    Pregledano 29539 puta
    Pregledano 5691 puta
    Pregledano 15971 puta

    » 13 komentara... Dodaj svoj!

    MusicOnly kaže:

    jako dobar intervju...

    20-09-2007 21:34

    Guitar360 kaže:

    Hvala lijepo.

    21-09-2007 03:14

    rudica kaže:

    BAŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ dobrrrrrrrooo !!!!:thumbsup

    21-09-2007 13:30

    Gipki Gitarist kaže:

    Kaj reć?!
    Super intervju sa facom od čo'eka.

    21-09-2007 21:24

    new_guitar kaže:

    baš... svaka čast...

    22-09-2007 21:44

    Gitarski C kaže:

    Odlican intervju...Guitar360 je moj idol:thumbsup
    Jedino sto se moram primit vjezbanja da opravdam ono kaj je reko o meni, dakako da sam ponosan na to i svjestan koliko jos toga moram naucit:thrasher

    23-09-2007 14:35

    Guitar360 kaže:

    Ej mali, imas dobre idole!

    HAhahahahahahhaha

    Drzi se mene i zavrsit ces pod mostom! Hahah :thumbsup

    24-09-2007 04:04

    Resilience kaže:

    Baš je super Šime :thumbsup
    Nadam se da će uskoro opet u Cro, i da ga ovi put neću propustit poslušat

    28-09-2007 16:01

    yngwie junior kaže:

    Ma Shime je HRV.legenda nema se sto rec!

    14-11-2007 12:50

    new_guitar kaže:

    hrvatski malmsteen.. heh

    12-12-2007 22:04

    vladonie kaže:

    hahahaha!
    Pozdrav starom znancu iz GC-a najprije! Zivio Marko!:thumbsup
    I svaka pohvala Shimi na ovako sjajnom interwievu...mislim,to je to!
    Sve sto covjek kaze apsolutno stoji!
    E da,i osobno mislim da je GC apsolutno najjaci centar za glazbenike svakakvog profila(a da ne govorimo o gitaristima) kod nas!:thumbsup
    Najljepsi pozdrav,Vladonie

    26-01-2009 21:55

    MUZICARx kaže:

    cool

    15-06-2009 17:55

    Antonini kaže:

    Shime je kraljina !

    31-10-2009 17:48