ZADNJE NA FORUMU
  • Što ste slušali danas

    Komentirao: truli45

    Datum: 21-10 17:13

    Odgovora: 2

    Pogleda: 11

  • Koje gitare imate - 2018

    Komentirao: motörhead

    Datum: 21-10 17:12

    Odgovora: 358

    Pogleda: 22410

  • Relax don do it...

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 21-10 15:43

    Odgovora: 4608

    Pogleda: 666362

  • Slike vas i vaših gitara...

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 21-10 13:30

    Odgovora: 154

    Pogleda: 62775

  • gibson: Play authentic!

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 21-10 13:02

    Odgovora: 7

    Pogleda: 592

  • Damir Lipošek - Keks (Kex)

    • Datum:   13-06-2007 03:48
    • Autor:   Guitar360
    • Ispiši   Stranicu
    Podrav Keks!

    Pozdrav.

    Otkuda Keks?

    Zato što sam kao mali tamanio kekse na veliko. Stari me je zvao Keks. Zezao me: «Pretvorit ćeš se u keks» i slično. To su ljudi čuli, pa je ostalo. Kasnije se to promjenilo u Kex, pa je to postalo umjetničko ime.

    Koje kekse?

    Bilo koje. Domaćica...

    Ukratko glazbena povijest:

    Nakon demo bendova, počeo sam u Drugom Načinu. Stari hrvatski bend koji je bio svirački vrlo jak i priznat u bivšoj državi. Dečki koji su bili stariji 13 godina od mene. Do tada sam kroz nekakve demo bendove savladao neke tehničke stvari, ali pravi dodir sa glazbom, sviranjem uživo i upoznavanje s dinamikom, sa bendovskom strukturom i bendovskim funkcioniranjem je bio Drugi Način. Prvi profesionalni bend. Godina je 86-a.

    Nakon Drugog Načina - ITD bend. To su bila prva studijska iskustva.
    Rus je bio šef, bio je Ajza (bubnjar iz drugog načina), pjevač Brane Bekić, Fedor na klavijaturama i ja. Nakon toga Kazalište, nakon toga...


    Studio?

    Studio je krenuo sa ITD bendom, a kad sam došao u Kazalište, onda je moje znanje i tehnika za ono doba bila dosta napredna, tako da su me ljudi jednostavno počeli zvati da sviram i u studiju i na različitim projektima. Bilo je i poziva u bendove, ali Kazalište je bilo najjači bend u to doba i bilo je glupo ići bilo gdje.





    Koliko albuma imate pod kapom?

    Bendovskih albuma, znači na način na koji se radi sa Markom, gdje sudjeluješ praktično u stvaranju zvučne slike kako produkcijski tako i aranžmanski i gitaristički. Dakle imam od Kazališta, od ITD benda, i od Marka...
    To je dosta složen pristup i to je puno drugačije nego klasični strudijski pristup u kojem te neko zove i veli: «Ovo je pjesma. Ovo su harme. Trebam ovakvu gitaru.»
    To je ono kada dođeš, odradiš svoj dio posla, plaćen si za to i odeš, a ovo bendovski je puno, puno kompleksnije i traje neusporedivo dulje. Dobiju se puno bolji rezultati, ali čovjek se iscrpi abnormalno.



    Ako se ne varam vi ste svirali na najizvođenijoj pjesmi u Hrvatskoj - Moja domovina.

    Je je. U to doba sam svirao Stop the war in Croatia od Ivčića i Moja domovina.
    Treći brit solo.

    Svaki početak programa i svaki kraj programa, dugi niz godina...

    Lijepo se vidjela moja bluzica... Hehehe


    Zar nije fascinantno da ste Vi i Marko koji ste bili na prvoj crti dizanja morala u Hrvatskoj za vrijeme rata, na prvoj crti glazbene ozbiljnosti i dizanja morala u miru.

    To bi imalo veze s ideološkim i tekstualnim dijelom benda.
    To je više stvar slučajnosti, nego gitarističke potrebe.
    To se slučajno poklopilo. Sva sreća da se i Markov muzički izričaj nekako poklopio pa je trebao gitaristu mojeg profila.
    Kroz svoju karijeru sam svirao s jako puno ljudi, tematski potpuno različitih nego ovo što Marko radi, tako da ta činjenica nekako nema puno veze sa sviranjem gitare.

    Za vrijeme sviranja Prljavaca, moram prizanti da nisam znao tko ste jer ste bili manje eksponirani član benda. Dakle nisam znao tko ste dok nisam kupio Dane ponosa i slave i dao se u čitanje covera CD-a.
    Vidio sam vas na zadnjoj turneji na splitskim Bačvicama. Možda sam to samo ja, ali nečega je bilo u tom bendu prije, dok je danas to pivo, čini se, malo previše razrijeđeno.
    Da li želite komentirati današnji zvuk Prljavaca?


    Pa evo ja sam do sada godinama izbjegavao bilo kakve komentare o Kazalištu iako su novinari bili nemogući što se toga tiče. Htio sam otići časno nakon 13 godina.
    Kada provedeš toliko vremena u nekom bendu, kao i u nekakvom braku, malo je glupo izaći pa pljunuti.
    Jer ako pljunem na njih, pljunut ću i na sebe. Mislim ja sam i tada rekao da je to Kazalište bilo dio mog života u kojem sam ja ispunio sve svoje dječačke snove. Doći do toga da sviram na dva Marshalla na velikim binama. Godinama sam svirao sam pred stotinama tisuća ljudi, u krug po svim kontinentima i bilo bi glupo na to pljunuti. Ljudi se sastaju i rastaju u životu. Mene za taj bend vežu lijepe i ružne uspomene. Mislim to su moje osobne privatne stvari. Ono što je trebalo biti vani je izašlo i nema potrebe za iznositi nešto što se ne treba iznositi. Dakle materijali, sola, pjesme kroz koje sam se ja dokazao kao gitarist, gdje su me mladi gitaristi, pa i stariji naraštaji stavili kao jednog od istaknutijih, zbog nekog upečatljivog stila, tehnike ili nečega već. To je ono što ljudi trebaju znati u mom boravku u Kazalištu.

    Da li ste ikada pušili Benston?

    Ha, ha. Pa jesam, u ono doba kada su nam bili sponzori.
    U zadnjih 20 i nešto godina sam imao faze pušenja i nepušenja, odnosno nisam osam godina pušio onda opet počeo, ali ne bi preporučio nikom da puši jer mislim da je to idiotska navika.

    Svirali ste svuda. Rekao bih na svakoj površini u Hrvatskoj gdje je kročila kopačka. Možete li malo dublje o tome?

    Ja sam ušao u Kazalište krajem '89. godine, nakon što je Brkić izašao, dakle nakon onog Doma sportova. I onda smo miksali, dakle ja sam praktički krenuo sa miksanjem Brkića live. I onda je live Ruža postala hit koji je slomio sve. To je krenulo iz Sarajeva. Sarajevski jaz je užasno pljunuo na nas. Dakle povijest se ponavalja.
    '89. godine smo mi počeli svirati. Situacija na terenu je bila katastrofalna. Niska cijena karte, nezainteresiranost, i tamo nakon 6 mjeseci su se pojavili sponzori. Ušao je Benston. Dobili smo malo televizijskih ulaza, telopa, da bi to završilo stvarno sa euforijom tek na jesen. To je bio treći ili četvrti krug te turneje. Koja je stvarno završila s velikim koncertima. Dva puta rasprodane Gripe, Mostar, Vinkovci, Osijek, stadion u Trogiru, stadion u Osijeku i to dva puta, Zagreb tri puta. Hrpe ljudi, zaista abnormalne cifre po cijeloj Hrvatskoj. Mi smo imali jako puno koncerata iznad 30 i 40 tisuća ljudi.
    Tada su se rušili rekordi i od Brene i od Miše Kovača što je do tada bilo nezamislivo.
    Također mi smo bili prvi rock bend koji je iz bivše države ikada izašao negdje vani.
    Tadašnji klubovi su bili rezervirani za narodne pjevače iz Bosne ili iz Srbije.
    Znači mi smo prvi rock bend koji je krenuo put Kanade ili Australije, što je bilo nezamislivo. Stvarno su nas dočekali na jedan poseban način. Već 200 ljudi nas je dočekalo u Australiji na aerodromu. Tako da je to slično ovoj euforiji koja danas vlada sa Markom.
    Svirali smo i na utakmici Hrvatska - Amerika za vrijeme rata tako da imamo i jedno Maksimirsko iskustvo.

    Dakle čuli smo 50 albuma. Možemo li još malo o studijskoj karijeri?

    Ja sam već za vrijeme Kazališta postao studijski muzičar. Do 90-e sam već svirao na sedam - osam ploča i to nisam prestao raditi do dana današnjeg. Znači ja sam studijski glazbenik i ljudi nazovu i kažu: «Trebam akustičnu, trebam električnu. Tu su ti harme.» Dođem, odradim i zdravo. To je, 'ajmo reći, zanatski posao u kojem ja isključivo prodajem svoju vještinu. To je posao svakog normalnog muzičara. Danas je nemoguće naprosto se svesti u okvire da ti živiš samo od jednog benda. Život košta. Otac sam dvoje djece. Imam režije, auto. Pušim, haha. Treba mijenjati žice, instrumenti i oprema su skupi. Mislim da bi bilo glupo glumiti nekakvu zvijezdu.

    Što bi izdvojili od te diskografije?

    Pa nekako mi se čini da što smo stariji, to smo bolji. Čini mi su ovi zadnji projekti koje radimo bolji nego oni prije. Nakon svih onih godina trendovske muzike gdje bilo rađeno «instantno», te ritam mašina, Oberheima, programiranja sve se vratilo na sviranje uživo. Nakon 20 godina puni krug. U zadnje dvije godine pogotovo, tako da projekti sada koje radimo smatram vrhuncem našeg znanja. Govorim za svoju struku. U tehničkom, gitarističkom, aranžerskom ili bilo kojem drugom smislu. Tako da bi izdvojio upravo zadnje projekte koje se rade. Novi Fosili i Giuliano koji treba sada izaći. Vrhunski napravljeno. Govorim s tehničke strane. Izbjegavam svaku vezu sa prodajom i sa izborom glazbe.

    Kako se osjećate opet na velikim binama?

    Pa moram ti priznati da se uvijek u karijeri, znači svake godine, dogodi nekoliko velikih koncerata. Bez obzira na Kazalište, svirali smo sa Severinom pred 18 tisuća ljudi, pa Gibonni (Opatija sa Manu Katchem i Stefanovskim). Sedam dana smo svirali. Hala Tivoli i tako dalje. Pa su se poklopili Fosili, pa opet Dom sportova, Tivoli, dakle opet dvorane po 14 -15 tisuća ljudi.
    U principu najbolje funckioniram u takvim dvoranama, i tu se ja stvarno osjećam kao doma. S druge strane mi najviše pašu klubovi veličine sobe u kojem je 20 ljudi. Booze and Blues primjerice u kojem smo svirali kod Preksija. Ne mogu prežaliti što se klub zatvorio jer smo se tamo fenomenalno zabavljali. To je bilo ludilo, evo baš u Maksimiru. Jednom tjedno, to je bilo ludilo. S time da je to bila svirka isključivo gitara i pojačalo, bez ikakvih efekata, bez ičega. Znaš, meni su znali govoriti da efekti sviraju, da ja ne sviram...

    Hahah, da Rack svira...

    Da, da... U doba kada se prelazilo s klasičnih pojačala na rack pojačala, no o tome ćemo kasnije.

    Album "Bilo jednom u Hrvatskoj".

    Moj favorit je bio "Dida" od početka. To je pjesma s kojom treba izaći.
    Svaka od tih pjesama je komplicirana i postavljena na svoj način. Ima svoje zakonitosti. Obradili smo 4 cjeline koje su mjerene ka četiri grupacije ljudi. Ljudi vole dijeliti u muzičke grupacije. «Ja sam punker, ja sam metalac, ja sam ovaj, ja sam onaj.»
    Ali sve te cjeline skupa su Thompson i to je njegov album i to se čuje.

    "Dolazak Hrvata" je jedan tip pjesme s kojom bi u istu grupu stavio "Duha ratnika" i "Početak".
    To je jedna tematska cjelina.
    "Dida", "Kaja" i "Korijeni" su primjerice druga.
    Radili smo neke ne prevelike, ali evidentne pomake između pjesama.

    Tako da je teško izbaciti neku pjesmu van konteskta.
    Ti kad slažeš album, slažeš jednu kompletnu priču koja je tematski, produkcijski, zvukovno, te svirački zaokružena.
    Gdje svaki svirač se nastoji ne ponavljati, te od pjesme do pjesme nešto promjeniti u zvuku, nešto promjeniti u aranžmanu. Da pjesma ima jedan prirodan tok, kao jedna rijeka koja se svako malo mjenja, ali i dalje ostaje rijeka, malo pjesnički da se izrazim.

    Live favoriti.

    Pa čuj ja sam zadovoljan na gore na bini. Koliko vidim svi ljudi su prezadovoljni. Vjerujem da to je to. Postigli smo ono o čemu smo sanjali tih godinu dana i za što smo se spremali i trudili.
    U igri su bila tri momenta. Dakle album, predturneja i Maksimir.
    To su ta tri elementa koja smo pokušali zadovoljiti. Album je prošao. Predturneja je prošla. I kad prođe Maksimir u principu smo zadovoljili sve. Do sada smo svi bili na iglama, a poslije toga kreće bus, piva, zafrkancija i rock n' roll. Naš posao je u stvari sve ono ostalo. To novine ne vide i o tome se ne piše. Kada se znojimo, kada smrdimo u studiju po godinu dana to je ono teško. Ovo kada te ljudi vide na bini, to je samo šlag na torti.

    Vama je dakle trenutno najmanji problem svirati?

    Došli smo do toga nakon godinu i pol dana maltretiranja. A svako od nas svira dvadeset ili trideset godina, tako da nije problem svirati. Za to sam se spremao čitav život.
    To je kao i kod nogometaša. Treninzi, pripreme i svaki dan dok trče po maksimirskoj šumi i povraćaju ujutro po hladnoći - to je posao. Sama tekma je vrhunac pred publikom. Nitko ne piše o ustajanju svaki dan ujutro.

    Da li ste studijski ikada radili nešto teže, kompliciranije ili naprednije?

    Na samo snimanje nismo trošili toliko puno vremena. Ja nemam problem u studiju to odsvirati, nego kada se nađe ono što dobro zvuči, onda imaš dva-tri pokušaja, i izabereš najbolji. Uvijek je to ta opcija. Nije se dogodilo ništa prekomplicirano. Ako neke stvari nisi radio u 30 godina onda se u njih i ne upuštaš. Dogodi se situacija u klasičnom studijskom pristupu kada netko drugi od tebe to traži, ali kada je u pitanju bend, nitko od tebe ne traži nešto što ti ne možeš ili ne znaš. Ne bi uzeli tebe, nego bi uzeli nekoga drugog.
    Neće nitko od mene tražiti da sviram gitaru kao George Benson, kada se zna kako ja sviram. Naravno ja poštujem Bensona, ali ja to ne znam. Ja to otvoreno priznajem, ali zato znam neke druge stvari zbog kojih me ljudi cijene i vole i iza njih stojim.



    Sa nekima iz benda ste već dijelili binu ali zanimaju me ovi novi. Kakva je situacija?

    Pa Tiho me jako ugodno iznenadio. Prvo Tiho je jako muzikalan. Pjeva fenomenalno, a pjevati i svirati nikada nije lagano i unutar toga zadovoljiti standarde, dakle ostati u tempu, da ne griješiš itd. Koncentracija mu je savršena.
    Od Tome sam očekivao da zna. Ono sa prstima sve što treba znati i tu nisam pogriješio.
    A stvari koje mu fale će vrlo lagano skupiti uz nas, ali to je sve stvar koja je vezana uz iskustvo i uz sviranje na velikim binama. To se dobija godinama sviranja, ali sve ostalo je tu. Mislim da je ekipa jako dobro složena i mislim da funkcioniramo odlično.
    Sve super.
    Marko. Sve pet. Sav taj rad u studiju govori dovoljno da smo se našli. Njegove izjave i moje izajave na ploči. Sve skupa funkcionira sjajno. Nemam potrebe djeliti epitete tipa meksičkih sapunica. Našli smo se, šljakamo i to je super.

    Kako se razlikuje vaš pristup i Mandarićev pristup gitari?

    Svaka generacija ima svoje favorite. Danas kad se skupe starci, dakle ljudi koji su svirali puno prije mene... Crveni Koralji primjerice, Način i takvi bendovi. Kada oni uzmu gitare u ruke i upale pojačala, ti točno čuješ zvuk toga vremena i zvuk te generacije. Tako da svaki muzičar s obzirom iz koje je generacije ima zvuk kojem pripada. Naravno ima izbora. U mojoj generaciji može svirati kao Knopfler, kao Blackmore, kao Van Halen ili kao nešto između toga. Ja se ne mogu furati na gitarista iz Metallice kada je on počeo svirati poslije mene. Tako da vjerojatno uzori utječu na izbor zvuka i stvara se specifičan stil. Mislim da je stil najbitniji kod gitarista jer ga praktično izdvaja od ostalih i daje mogućnost prepoznatljivosti i da ljudi kuže što god da radiš.

    Da li je to po zvuku, da li po određenim tehnikama trikovima skalama ili nečemu. Bilo kako bilo prepoznatljivost je jako bitna. Tako ja danas uvijek mogu prepoznati Knopflera ili Blackmorea ili Bensona ili bilo kojeg drugog velikana. Smatram da je to najbitniji segment sviranja koji se ne može naučiti.
    Ili ga stekneš ili ga ne stekneš. Ili ga imaš ili ga nemaš. Bilo je ljudi koji su svirali tehnički savršeno, ali kada su shvatili da uvijek sviraju kao netko od svojih uzora, ostavili su se gitare. Bio je jedan Slovenac '89 godine. Nisam mogao vjerovati što je radio od gitare. Kopija Yngwie Malmsteena, možda čak i bolji. Imao je gitaru identičnu Malmsteenu. Svirao je sa Janezom Bončinom. Ja nisam mogao vjerovati da je to moguće. Tip se navodno ostavio gitare jer nije imao svog izraza. Tako je i u mojoj generaciji bilo desetak ljudi koji su savršeno svirali Satrianija, ali nitko od njih nije bio bolji od Satrianija. Tako da smatram da je stil, originalnost i upečatljivost ono što je najvrijednije u glazbi. Ako imaš to, imaš sve. Tada čak i falš može biti dio tvog stila.


    Kako vam je kada vam na koncertima pristupaju gitaristi?

    Pa meni ne pristupaju, moram ti priznati.

    Hahahahha.

    Vjerojatno osjećaju nekakv respekt ili nešto. Dođe netko od starijih ljudi pa razgovaramo o tehničkim stvarima i pojedinostima ili dođe dječurlija pa me pitaju bedastoće. Haha.
    Mislim ima svega, ali eto.

    Da li vas netko živcira, bilo na sceni bilo inače?

    Ja sam predugo na sceni da bi dozvolio da me netko može naživcirati.
    To te živcira kada si 5 ili 6 godina u poslu, ali nakon 15 oguglaš, odrveniš. A ja sam 21. godinu profesionalno.
    Hahhaha
    Tako da sam ja cijepljen protiv nebodera. Uopće ne reagiram. Ljudi nekada čak misle da sam odsutan, ali ja se uopće ne dam isprovocirati budalaštinama. Sve sam prošao na svojoj koži, tako da mi je glupo sudjelovati u raspravama o ukusima jer to uvijek završi svađom koja nema kraja, a mislim lakše mi je pit' pivu.

    Hahahaha

    Isključim se jednostavno.

    Dvije stvari iz svake ere vašeg stvaralaštva.

    Drugi način je bend koji nije ništa snimao, nažalost. Zbog toga sam i otišao. Makar je to bio bend koji, ono kao prva djevojka, najdraži u srcu. Tamo sam stvarno naučio sve. Držali su me ko klinca, ko malo vode na dlanu i stvarno sam zahvalan. Sve baze koje sam kasnije usavršavao sam dobio tamo, dakle svi korijeni mog sviranja leže tamo.
    "Na mom dlanu" mi je bila strahovito draga pjesma. To je s prvog albuma načina, dakle tamo '76, a ja sam imao 13 godina i tek sam počeo svirati. To je bio jedan bend koji je generacija Deep Purple-a. Svirali su sa Status Quo-om na Šalati što je nepojmljivo za današnje vrijeme.

    ITD
    Majko zemljo. Svirao sam zajedno sa Albert Lee-em. Ko klinjo. Ja sviram uvod i završni solo, a on svira srednji solo. U pjesmi on svira solo gitaru, a ja sve one gitare koje su ispod. I mislim da je to prilično interesantno.

    Kazalište.
    Na svakoj ploči smo pokušavali napraviti nešto drugačije, pa tako i u pristupu gitarama. Na "Devedesetoj", te gitare su slagane po četiri u bloku. Što clean što gain.
    Na "Lupi petama" smo radili samo jednu gitaru. Dakle samo jedna dominantna gitara, dakle čak ne dvije što smo koristili live. Na «S vremena na vrijeme» smo radili toliko stvari da se ja dam kladiti da pola ljudi misli da to ne svira gitara, nego klavijatura. Tada sam se zabavio sa harmonizerom. Fedor i ja smo se stvarno zgazili. Petnaest mjeseci smo proveli u studiju nas dvojica. Tamo ima strahovitih produkcijskih i sviračkih štoseva. Ako poslušate pažljivije ploču može se čuti da je to najbolji uradak Prljavog Kazališta.
    «Dani ponosa i slave» su bili povratak korijenima. Ajmo napraviti garažnu ploču.

    Sa «Devedesete» - «Devedeseta», makar sam se tamo predstavio sa dosta gitarističkih stvari, međutim to su znali muzikanti, a ne šira javnost.

    Sa «Lupi petama» - «Ptico malena»

    Sa «S vremena na vrijeme»... Čak bi se i ja htio vratiti pa slušati neke stare stvari. Sanja, Stoljeće il dva. To su bile odlične pjesme, govoreći o gitari.

    Sa «Dani ponosa i slave», pa ono. Teško se odlučiti.


    Što trenutno slušate u autu.

    Ja ti slušam svakavu muziku. Ima od heavy metala do jazza. Steely Dan imam sada u autu. Two against nature. To mi je mrak. Jest da je već star, ali trenutno mi paše pa ga slušam. Slušam blues. Beck Bogart i Appice. Ta ekipa je jako dobra.
    Pa onda dođem doma pa si pustim Lukathera, pa pogledam Police Synchronicity koji je star 20 godina, pa me je oduševilo kako su svirali prije 20 godina, pa pustim Pat Meheneya, pa odem kod frenda pa pogledam Whitesnake novi Live in the shadow of the blues.

    Gledam i slušam sve, jer u svakoj vrsti glazbe postoje oni koji znaju, koji su dosegnuli jedan nivo, bez obzira da li je to heavy metal, blues ili jazz. Gledam i jazz, jer me zanima. Naravno gledam određene vrste jazza, više prema fusionu ili rocku. Ne mogu provariti sve, ne zato što to ne valja, nego zato što to nije moj ukus. Godine sviranja te tjeraju da ideš u širinu.

    Vjerojatno vam na živce idu priče o najboljim gitarisitma, ali smijem li primjetiti da ste vi ipak veliki gitarist. Bez razbacivanja svirke, umjereno, ali stabilno.
    Ima jedan moment kojeg pamtim u spotu «S vremena na vrijeme» kada ste sa 12 žičanom. To je jedan po meni vrhunski Slash trenutak.


    Pa to je to. Mislim I ja sam u fazi kada sam bio klinac pokušavao ugurati tehničke momente u pjesmu koja to ne podnosi, ne bi li ispumpao svoj ego. I onda shvatiš da nije svrha muzike da netko to doživljava kao svoj poligon za svoja sranja. To je doma u sobi.
    Tamo luduješ. Tamo se znojiš i sam sebi govoriš «Gle kaj mogu» i onda te prođe nakon par godina i skužiš da svi veliki ne gledaju na brzinu, jer ona dođe sama sa sobom. Treba doživljavati muziku i treba doživljavati pjesmu.
    Gitara je jedan prekrasan instrument koji ti ostavlja strahovito puno mogućnosti. Zvuk se ne dobiva izborom gitare i pojčala. Isti setup na pojačalu i istu gitaru neka uzmu 3 gitarista, i dobit ćeš tri različita zvuka. Zvuk se dobiva, glavom, prstima, slušanjem i srcem.

    Puno gitarista se vraća na gitare bez floyda. Kao bolje im je to s prstima raditi. Koje je vaše stajalište o tome?

    Moje sve radne gitare imaju floyd i ja sam fan floyda oduvijek. Smatram da je floyd na gitari kao servo u autu. Netko može reći da pravi frajeri voze auto bez krova, bez kočnica, bez ičega. Da je servo glup ne bi ga napravili! Mislim ono, kaj da ti velim?!

    Hahahahahha
    Da li svirate kod kuće? I ako svirate, što svirate?


    Uopće ne sviram! Hahahah. Ma ja ti imam momente. Ako me ulovi onda sviram svaki dan. Sviram nebuloze. Ako želim svirati onda si ostavim gitaru na krevet, jer je onda moram uzeti u ruke, budući da mi smeta, a ako ne želim svirati onda je zatvorim u kofer. Onda sam prelijen da je izvadim. Ali kada se nešto radi onda stalno nešto sviram, pa ono gitara je blizu, pa je netko zgrabi, pa ovak, pa onak.

    Nakon toliko godina sviranja ja sviram glavom. Ja slušam glazbu i ona me privuče. Ne moram vježbati i održavati kondiciju u prstima da bi to bilo moguće.

    Da li vježbate tehniku?

    Ne, nego sviram.

    Nekakav savjet za mlade gitariste?

    Smatram da danas mladi gitaristi stvarno imaju ajmo reći nekakav instant. Danas je sve lako dostupno. U mojoj generaciji se ekipa doslovno uštekavala u zid. Nije se imalo novca. Nije se znalo kako i kada. Danas imaš tablature, imaš ovo, imaš ono.
    Ali ja bi im svima savjetovao da stvari koje najviše vole pokušaju srcem i glavom odsvirati i ovladati.

    Mislim da je to put prema pronalasku glazbenog stila i da je taj moment neprocjenjiv u glazbenom smislu. I ako nađu taj moment i tu vodilju koja ih vodi prema nekakvom vlastitom cilju, da je to - to. Tehnika i sve drugo dolazi vježbanjem. Međutim ovaj prvi dio ne dolazi ničim. On dolazi iz glave i srca. Ako ga imaš - imaš sve. Ako to nemaš - ne valja ti ništa.

    Možete li izdvojiti neke top albume.

    Sada cu ti nabrojati neke, ali o tome bi trebao dulje promisliti da to bude kako spada.

    Pink Floyd - Wish you were here
    Van Halen - Fair warning
    Joe Satriani - Surfing with the Alien
    Toto - IV
    Jeff Beck - Who else
    Jeff Beck - You had it coming
    Dire Straits - Love over Gold
    Queen - Bohemian Rhapsody

    Glazbeni uzori.

    Sad ću ti nabrojati neke ljude koje cijenim i čije segmente i nekakav stav mogu prepoznati u svom sviranju.
    Blackmore (Deep Purple, Rainbow, Blackmore's Night), Van Halen, Steve Lukather (Toto), Gilmour (Pink Floyd), Steve Stevens (Billy Idol), Gary Moore, Stevie Ray Vaughan, rani Billy Gibbons (ZZ Top), Hendrix, Satriani

    Čime se bavite pored glazbe?

    Volim skijati. Od svoje sedme godine.
    Volim ribičiju. Morsku! Ovo po barama više ne ide stari. Komarci te izgrizu, upadneš u blato, smrdiš, tako da je morska ribičija mrak, a ako je s broda, tim bolje. To je dva puta godišnje i to je stvarno odlično.


    Brzopotezna:

    Fender ili Gibson
    Fender oduvijek. Svi moje gitare su baza strata.
    Pizza ili Ćevapi
    Ne jedem meso već dosta dugo, tako da pizza.
    Ribičija ili Skijanje
    Ne mogu to! Haha. Ovo je ljetno, a ovo je zimsko. Hahaha
    Kramer ili Fender 68
    Fender 68

    Vaša oprema:

    Marshall JMP 76' (Mark II), Superleadova kutija, Marshall jcm 800 kutija pojačalo Mesa Boogei 90:90, Mesa Boogie Triaxis preamp, TC electronics procesor, BBE procesor

    4 gitare bazične Valley arts, Kramer, Strat 68 i Godin LGX-SA sa custom Duncanima. Odlična gitara. Uzeo sam ovu bez tremola jer mi je bolje radila. Kao stari Gibsoni. Fantastična gitara.

    Nešto o Maksimiru.

    Evo ja ću sada ponoviti što sam rekao za CMC. Dakle već danima ne spavam i noćima ne spavam i da ne znam kako ću svirati. Plačem po noći jer naprosto od Paris Hilton i Vlatke Pokos ne znam uopće da li ću moći izaći na binu i svirati.

    Hahahha

    Toliko sam uzbuđen i mislim da čitava Afrika plače radi Paris Hilton jer ne znam kako će sirotica u zatvor, pa iz zatvora. Svi ti silni gitaristi i pikapi, šta bi oni bez Paris Hilton?

    Hahhahaha

    To je moja završna izjava...


    Hvala vam na intervjuu. Vidimo se.

    Hvala vama...

    Slični tekstovi

    Pregledano 30055 puta
    Pregledano 6758 puta
    Pregledano 11662 puta
    Pregledano 24934 puta
    Pregledano 5757 puta

    » 16 komentara... Dodaj svoj!

    Gipki Gitarist kaže:

    Ovaj frajer je ZAKON i to ne samo ko gitarist eć je fakat frajer. najluđi intervju ikad

    13-06-2007 09:12

    rudica kaže:

    Sviđa mi se generacija !!!

    13-06-2007 09:50

    thompsonovac kaže:

    keks je legendaran svirač, samo što nikad ne pjeva kad svira, al šta ćeš, niti se frajeriše na bini, al to je njegov stil, i on je najbolji u hrv.

    12-07-2007 11:33

    Guitar360 kaže:

    A inace dobro pjeva...

    13-07-2007 12:31

    thompsonovac kaže:

    Onda je malo stidljiv...

    13-07-2007 14:20

    ST kaže:

    ljudi mozeli mi ko nabavit mail od keksa

    20-07-2007 18:24

    toni0401 kaže:

    e da je meni mail od keksa

    23-07-2007 21:25

    Fidelio kaže:

    Lik je genijalan.

    23-09-2007 01:21

    Resilience kaže:

    Ma Kex je super, odličan intervju!
    O njegovu sviranju ne treba trošit riječi
    Go Kex :-)

    28-09-2007 16:04

    yngwie junior kaže:

    KEX ovako slusam THOmpSONA imaa jako predivne pisme al ti i Mandaric ste mi od hrv gitarista najbolji svakog podjednako cjenim iako imas vise iskustva od Mandarica kad uspijem idem na koncerte od Marka sukosan,maksimir.... tija bi tebe upoznat to mi je velika zejla!

    19-10-2007 23:26

    Guitar360 kaže:

    Komentari pobrisani jer su bili poprilično off topic.

    30-09-2008 20:14

    thompsonovac kaže:

    Kex je zvijer!!!!!!!!!

    15-12-2008 02:37

    matey kaže:

    intervju je zakon, Kex mi je najdraži gitarista:thrasher

    27-12-2008 14:44

    Mobyy kaže:

    ajme koji kralj:crazy

    11-02-2009 23:38

    BOKYMAN kaže:

    najbolji je

    14-01-2010 22:30

    Vapcic kaže:

    Moj krsni kum sta da kazem :P

    06-03-2010 18:00