DRUGE RECENZIJE

Poplava Plagijata Na Tržištu Gitara

  • Autor: ELV1I2
  • Datum: 01-06-2007 01:28
  • Ispiši Stranicu
[center][IMG]http://www.gitare.info/datas/users/3-china-lpusagibson.jpg[/IMG][/center]

[center][IMG]http://www.gitare.info/datas/users/3-china-lpstandard.jpg[/IMG][/center]

[style=1]
Svi se mi trudimo svakog dana da nabavimo željene stvari po što povoljnijim uvjetima, bilo da se radi o autu, PC, namirnicama ili glazbenim instrumentima. Ako izađete na pijacu ili se prošetate ovdašnjim trgovinama, vidjet ćete gomile artikala porijeklom iz Kine. Uvoz iz ove zemlje je toliko nekontroliran i "navalentan" da se u nekim zemljama govori o "novom vidu tehničkog zagađenja". Dok smo gotovo prisiljeni iz ekonomskih razloga kupovati odjeću i obuću sumnjive kvalitete (ne traje, ali jeftino je), kada se radi o muzičkim instrumentima to se ne može preporučiti. A Kinezi rade dobre i jako dobre kopije, vjerovatno su ispekli "zanat" piratizirajući svojevremeno softver sa CD, DVD... i ne kaže se džabe da Ameri ne mogu osmisliti što Kinezi ne mogu kopirati.

[IMG]http://www.gitare.info/datas/users/3-china-lpcustom.jpg[/IMG]

[IMG]http://www.gitare.info/datas/users/3-china-lpcustomshop.jpg[/IMG]

Danas ćemo pokušati pomoći svima onima, kojima novac nije prevelik problem, a koji žele kupiti original Gibson gitaru. Odmah da kažem na samom početku da je najbolja kupovina onda kad gitaru možeš osobno isprobati, ali zbog viznog režima ili troškova takve avanture, to ne može svako i često smo prisiljeni koristiti se onim što imamo a to su sitni detalji sa raspoloživih slika prodavača. Pored Gibsona, objekat kopiranja su Fender gitare, obično Stratocaster i Telecaster modeli, koji se prodaju kao Vintage ("ostarjeli", "korišteni") modeli. Pored vintage, nailazi se na tzv. re-issue modele, to su ponovna izdanja nekadašnjih modela iz npr. '76. Cijene re-issue i originalnog se ne mogu porediti iako se u biti radi o originalnoj gitari. No vratimo se plagijatima.
Svi znamo ili smo čuli za zakon o autorskim pravima, koji definira prava vlasnika i autora djela. To izgleda ne smeta puno kineskim proizvođačima. Njihov je cilj napraviti što približniju kopiju gitare (plagijat) koju će za nevjerovatne male pare ponuditi lakovjernim kupcima, pogotovo na aukcijama, gdje je inače moguće naletjeti na zbilja povoljne i originalne stvari. Kinezi ne samo da pokušavaju oblikom i bojom kopirati gitare nego još graviraju i serijske brojeve na pozadini glave vrata (peg-head) i ono čuveno "Made in USA". Ipak, uvijek ima načina da se prepozna kopija: ako primjetite na aukciji gitaru koja ima strašno nisku cijenu (2 USD) a danima nema ponuda koje postepeno dižu cijenu ka tržišnoj, pazite se. Originalni novi Gibson modeli se prodaju po cijeni od 1300-3000 USD, osim signature modela, koji su uvijek za 20-100% skuplji. Kad se jedna takva gitara zadnjeg dana aukcije pojavi po cijeni 50-100 USD to nam odmah govori da se radi o kopiji. Drugi znak da se radi o plagijatu je činjenica da se za gitaru zahtijeva 200 USD za troškove slanja i pakovanja a sama se prodaje za nepunih 100 USD! Dalje, za sve kineske gitare zemlja prodaje je Kina ili neka druga azijska zemlja (rijetko). Gibson nikad nije imao tvornicu u Kini, svi se prave u SAD. Nekad, '80. je bio pogon u Japanu ali se tamo Gibson proizvodio i prodavao pod imenom Orville, a onda iznenada zatvorio. Orville gitara i danas ima (ne novih, naravno) i u rangu su boljih Ibaneza i ako ih nabavite (450-900 USD) nećete se pokajati. Obično su to razni Les Paul modeli. Gibson ima "satelitsku" firmu Epiphone, koja pravi gitare po uzoru na neke od modela Gibson gitara ali po ekonomskim cijenama i naravno, slabije kvalitete (kao Squier za Fender). Solidne kopije, bez natpisa Gibson, rade druge japanske firme kao Greco, Tokai i ElDegas. Većina njihovih modela se već ne proizvodi jedno desetljeće. Ali će se zato kineski prodavac "klesti" da je gitara original, čak "misli" da je na vratu utisnuto "Made in USA". Dalje, pogledajte bolje glavu vrata (peg-head, head-stock): najveći broj plagijata Gibsona ima natpis Gibson ispisan za nijansu debljim fontom nego original i gotovo paralelno postavljen sa čelom glave vrata. Kod originala je font primjetno tanji a natpis Gibson postavljen malo ukoso, tako da G počinje blizu mašinice D-žice. Les Paul modeli imaju tzv. ukrasni poklopac na spoju vrata sa glavom vrata (truss rod cover, ili TRC) koji pokriva pristup mehanizmu za podešavanje tilta vrata. On nam najčešće pokazuje da je riječ o plagijatu: kod originala je on učvršćen sa dva vijka, dok plagijati imaju redovno 3! Tri vijka imaju TRC na Flying V. Kod Gibson Les Paul modela na TRC nikad ne piše GIBSON, ako to vidite - bjež' od njega. Natpis GIBSON možete vidjeti na TRC Epiphone gitara a i to su onda modeli koji se rade izvan SAD. Zavisno od Gibson modela, na TRC može da se nalazi natpis: Standard, SG, LES PAUL Custom, Studio... kod plagijata je taj natpis često okrenut "naglavačke", iako ima 2 vijka.
Ranije su Kinezi pravili plagijate Gibson gitara bez ikakvih serijskih brojeva. Onda su počeli da utiskuju bilo šta. Stvarnost je da se serijski broj kod Gibsona sastoji u većini slučajeva od 8 brojki, koje imaju svoje mjesto i značenje, na osnovu čega se da zaključiti godište gitare, redni broj u seriji i oznaka pogona gdje je izrađena. Iako se bolji plagijati opremaju sa ovako uređenim brojem, on je često "posuđen" sa sasvim drugog Gibson modela (najčešće pogrešna godina proizvodnje). Detalje i "šifarnik" serijskih brojeva možete vidjeti na Gibson-ovom sajtu a inače su susretljivi, pa će vam na poslane snimke sa više bliskih detalja gitare reći da li je u pitanju original ili dobar plagijat. Sve gitare u Gibsonu prolaze rigiroznu kontrolu i zna se desiti da tokom dana bude npr. razbijeno nekoliko Lucille ili Les Paul modela, koji su preko 2000 USD! Toliko o brizi za kupca.
Dalje, gotovo svi Gibson modeli dolaze sa jako lijepim kovčezima (pravokutni i tzv. viola, flight-case...), dok su plagijati redovno bez njih ili dolaze sa nekim niskobudžetnim kovčezima. Na kraju, kod kupovine originala u trgovini dobijate certifikat o autentičnosti, u vidu krasne diplome sa relevantnim podacima o vašem primjerku. Da se radi o kopijama na aukciji lako je prepoznati i po ovome:



    a) trgovac daje popust na veće kupovine
    b) na aukciji je mnogo različitih trgovaca pri čemu svaki ima istu ilustraciju
    c) informacije o gitari su jako oskudne, ako ih ima uopće (podaci o vratu, magnetima, broju pragova, drvetu od kojeg je načinjena, proizvođač mašinica...)
    d) mali broj mišljenja prethodnih kupaca o tom prodavaču (nizak rating)
    e) trgovac više priča u oglasu o kulturi zemlje i zanatima nego o gitari.




Iako na slikama gitara može izgledati cool, kad je uzmete u ruku, vidi se da je završna obrada jako loša, nigdje traga od visokosjajnog laka koji krasi Gibson gitare, mašinice su bez ikakvih oznaka proizvođača, klimave i ubrzo se guli "zlatni" sloj sa mašinica. Rukohvat vrata (fretboard) nema finiš a pragovi izgledaju kao da su napravljeni od žica za kišobrane. Oznake na vratu su izrađene letimično, neobrađene i neispolirane, kao da strše iz vrata, koji je najčešće zalijepljen pogrešno a ispod TRC se ne nalazi nikakav mehanizam za popravku tog propusta. Ostatak mehanizama je isto tako slab (cast metal), elektronika (magneti, potenciometri naravno nisu originalni) je priča za sebe! Nigdje traga karakterističnom Gibson tonu a potenciometri nisu "slow-motion traction" i okreću se kao na dječijim igračkama, prelako i neprecizno. Tijelo gitare najčešće nije od rezbarenog (carved) drveta nego je izrađeno od više slojeva šperploče (i zamjetno lakša od originala, pogotovo od Customa).


Kome bi onda ove gitare valjale? Pa,... recimo nekom kolekcionaru, koji voli gitare ali nema namjeru da kupuje originale, ima kafić, diskoteku pa da objesi na zid... Za sve one druge koji misle da se izmjenom magneta i potenciometara na ovakvoj dasci može svirati - zaboravite. Karakteristike su skoro nula a vremenom se lak guli, odljepljuje se bandaž (binding) okolo trupa, a mašinice jako slabo drže žice u štimu. Kad sve to promijenite naiđete na cijenu originalnog modela nekog jeftinijeg prozvođača, kao npr. Jackson. Zašto onda riskirati?


Davno, firma Jackson je napravila model Kelly, koji dosta podsjeća na Gibson Explorer i bilo je dosta muke da se model zadrži u proizvodnji; najzad se Gibson složio da ostane Kelly ali da se tijelo dodatno "osakati" kako bi se na prvi pogled lako razlikovao od uzora. Kako Gibson onda gleda na ove kopije? On je jednostavno ostavio kupcima da pobijedi visoka svijest kupaca i maksima "nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino"...
Slično prolazi i Fender sa svojim američkim (MIA) modelima. Da bude još komplikovanije, Fender ima svoje pogone u Meksiku koji proizvode za izvoz u niskobudžetske zemlje (tzv. MIM modeli), ali se mogu pronaći modeli proizvedeni u Japanu, Koreji i - Kini. Pri tome treba da razlikujete licencnu proizvodnju od piratske, kao što je ova iz Kine. Uz to, tu je i Fenderova "satelitska" firma Squier, koja radi modele po sličnom principu kao Epiphone za Gibson.

Pored Gibsona i Fendera, kao statusnih proizvođača, kopiraju se još ESP, ESP Ltd., Dean, pa i Epiphone. ESP Ltd. se licencno proizvodi u Koreji, i od originala se razlikuju po oznakama i - kvalitetu. Tako se Kirk Hammetova signatura KH-2 proizvodi kao KH-202 (s pasivnim EMG magnetima) i KH-502 (sa aktivnim EMG magnetima), sa drugačijim drvetom, strojno i nešto slabije završne obrade. Dean gitare se takođe tamo proizvode po licenci za evropsko tržište i za njih važi isto kao za ESP. Tu je i Musicman sa OLP, Ovation sa Applauseom itd.
Pa, ako kad smognete dovoljno novca, gledajte šta radite i od koga kupujete.
/Za više detalje: Blue Book of Electric Guitars, autora Zachary and S.P. Fjestad./

[/style]

» 4 komentara... Dodaj svoj!

boro kaže:

ovo je zaista veliki problem. ne samo kod gitara nego opcenito kod opreme. da ne ulazim dublje u filozofiranje cini se da je kapitalizam prosao svoj "sweet spot" i da je kvaliteta otisla nizbrdo opcenito. godisnje probam cca 50tak gitara i nemogu se oteti dojmu da su sve gore i gore i da traju sve krace i krace. cak i srednja klasa odumire. izgleda da uskoro nece biti druge nego (jednom kad si siguran da znas sto ti treba) pravac kod majstora da ti izradi custom gitaru kako spada.

koliko je ovo vazno nemogu Vam ni opisati. prva stvar koja nevalja kod lose gitare je da se ona zapravo nemoze pravilno intonirati. to drugim rijecima znaci da korisnik takvog "vjecno rastimanog" instrumenta godinama glazbeno tapka u mjestu i nije u mogucnosti pravilno razvijati svoj sluh. naprotiv vlasnik tehnicki ispravne gitare naspram njega napredovati ce kao raketa iako su mozda imali priblizno iste startne pozicije samo zbog SVOG instrumenta. to apsolutno nije sala. instrument je alat za muziciranje. ako je alat los necete obaviti zadano kako spada ili jos gore - povrjedicete vas sluh :))))) (i moj !!!! :)) )


takodjer lose gitare (bez obzira na cijenu) brzo gube svoju vrijednost jednostavno raspadajuci se :) . nemali broj puta bio sam svjedok totalnih (gotovo komicnih) raspada sistema tijekom rada u studiju...

kopije su dno dna. imao sam par puta prilike cuti/vidjeti ih u akciji i nemam rijeci. ustvari imam...

suveniri

lijep pozdrav i odlican site !

boro

www.studijozasirotinju.com

09-10-2007 22:00

Strat04 kaže:

Odličan tekst.

11-12-2007 10:18

montana kaže:

slažem se.

09-01-2008 21:55

Ivan Horvat kaže:

Hvala na recenziji, pomaže.

17-12-2009 11:31