ZADNJE NA FORUMU
  • Pickupovi, drvo, konfiguracije, kombinacije i ostalo...

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-08 16:28

    Odgovora: 620

    Pogleda: 47432

  • Pomoc. Promjena tonaliteta

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-08 16:22

    Odgovora: 9

    Pogleda: 1297

  • Relax don do it...

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-08 16:14

    Odgovora: 4566

    Pogleda: 658773

  • Kakvo pojačalo imate?

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 18-08 16:04

    Odgovora: 2512

    Pogleda: 551886

  • Tiho Orlić & "Kralj" Tomislav Mandarić (srpanj 2009.)

    • Datum:   30-07-2009 02:25
    • Autor:   Guitar360
    • Ispiši   Stranicu
    U vrlo opuštenoj atmosferi jednoga zagrebačkog ugostiteljskog objekta smo dobili ovaj mega-intervju u kojem je rečeno sve vezano uz ove pojedince. Prošlo je dvije godine od kada smo ih prvi put intervjuirali. Nakon više od 100 odrađenih koncerata, uspješnog albuma i još mnogo toga, ovo je ono što su imali za reći.

    Foto: Jadranka Celik Skugor



    Gitare.info:
    Turneja još traje. Koliko vas je ljudi vidjelo do sada? Da li je već bilo milijun?


    Tiho:
    Nisam siguran. Koliko znam, bilo je oko 950 tisuća posjetitelja do prije par mjeseci, tako da će se uz ove koncerte, vjerujem popeti i do milijuna. To je apsolutni rekord u Hrvatskoj, a i u svjetskim razmjerima je to respektabilna brojka. No i s druge strane gledajući, nitko nije donio ovoliku produkciju na toliko mjesta i da je u svakom mjestu bez obzira na veličinu dovedena ista produkcija. Da se nitko ne uvrijedi, jer ne podcjenjujem nikoga, ali bio to Bjelovar ili Zagreb, nivo produkcije je bio na vrhuncu. To je ujedno bio i najteži zadatak za ispuniti, ali se ispod jedne razine nismo spuštali jer nismo željeli prevariti publiku. Ponosni smo na to.


    Gitare.info:
    Kako je bilo? Gdje je bilo najbolje? Koji su, kao što kažu sada kretenčići po raznoraznim žutim emisijama, «highlights»-i turneje?


    Tiho:
    Svatko to drugačije gleda. Meni je cijela turneja bila highlight! Teško mi je izdvajati neke momente iz konteksta turneje. Normalno mogu nabrojati Maksimir, Stari Plac ili neke legendarne svjetske dvorane, velike produkcije i poduhvate, ali svaki je koncert za mene bio highlight jer nas je publika dočekala sa jednakim žarom gdje smo god došli. Nebitno da li je to u Australiji, Njemačkoj, u Americi, Europi ili bilo gdje po Hrvatskoj. Uvijek je jednaka euforija i uvijek mi sviramo sa 150% energije. Nema kompromisa. Turneja je bila jako duga. Preduga. Počela je u travnju 2007 u Vukovaru, a sada je srpanj 2009. To je čak pretjerano i za moj ukus. Ali to se dogodilo zato što smo imali neke koncerte koji nisu mogliu biti ugurani u tzv. «službeni» dio turneje, i jednostavno smo morali doći i u ta mjesta i posjetiti našu publiku.

    Tomo:
    Da li može neko drugo pitanje?
    Slažem se s Tihom. Ja bi naglasio možda izlazak albuma kao trenutak izlaska materijala u koji si uložio trud. Drugi je bio Maksmir kao najgrandiozniji koncert turneje, ali time ne i najveći koncert. I kao treći moment možda ovi koncerti koji još traju, jer se nakon svakog koncerta okrene taj brojčanik koncerata za još jednu brojku. Već je prošlo 100 i nešto i osjećam se jako... Haha...
    Afirmiran, se osjećam.

    Gitare.info:
    Što je s «Trgom»?


    Tomo:
    Koji trg? U Splitu? Hahaha
    E kada vi u Zagrebu imate “Trg” pa onda... Onda ispada normalno da netko svira na “Trgu”. Vidim da to više znači nekome drugome. Haha. Šalim se. Super je bilo. Sviraš na trgu i slučajno taj trg prima 130000 ljudi, za što ja nisam odgovoran.

    Foto: Jadranka Celik Skugor


    Da li je turneja srušila još neki rekord pored ovoga o samoj posjećenosti? Koje su razlike između turneje "E moj narode..." i "Bilo jednom u Hrvatskoj"

    Tiho:
    Teško je reći, jer je zadnja turneja bila jako duga i nije bila tako disciplinirana kao ova. Ova je bila dosta nekako složena u nekom roku od otprilike godinu i pol dana.
    Prijašnja turneja je bila nekih 40-tak koncerata koji se kasnije proširilo na stotinjak, ali tijekom 3 godine. Nije biilo to toliko konzistentno.

    Ovo je baš prava turneja po našem guštu u svakom smislu, jer smo sada svirali isključivo velike dvorane i stadione. Zadržali smo se na tome, dok smo na zadnjoj turneji svirali i manje prostore. Tada Hrvatska nije ni imala ovoliko dvorana i ostale infrastrukture, pa smo ponekad bili prisiljeni svirati u nekim velikim poluotvorenim šatorima i nekim improviziranim prostorima. Naravno svirali smo dvorane i stadione, ali ne u ovom broju. Sada ipak u državi postoji možda 50-ak dvorana koje mogu zadovoljiti naše potrebe, a vani smo svirali u izabranim prostorima, dakle birali smo gdje ćemo i što ćemo. A što se tiče novih mjesta i lokacija gdje smo nastupali, bilo ih je dosta! Evo recimo, zadnji koncert koji smo svirali bio je u Hans Martin Schleyer Halle odnosno Porsche Arena u Stuttgartu, gdje mi je osobno bila velika želja svirati.

    Vremena se mijenjaju. Dakle 80% turneje je napravljeno u našoj organizaciji, a ostatak je na poziv. Nismo imali ni sponzore. Sami smo organizirali sve!. U zadnje vrijeme radimo koncerte koje nismo stigli odsvirati u planskom dijelu turneje.

    Gitare.info:
    Da li više preferirate manje ili veće koncerte?


    Tiho:
    Ovisno o uvjetima. Živimo u državi gdje imaš 5-6 velikih gradova, a ostalo su manja mjesta, ali to ne mora imati nikakvog utjecaja na publiku. Recimo svirali smo u Zasadbregu. Nikada nisam bio u tom mjestu. Nema ga čak ni na nekim kartama i ne bi znao doći do njega bez pomoći, ali onda dođem tamo i dočeka nas 10 000 ljudi. Pa sada kako ocjeniti da li je to mali ili veliki koncert? To je veliki koncert u malom mjestu.

    ZASADBREG 2009. - Atmosfera prije koncerta (Foto: Željko Horvatek)



    Gitare.info:
    Hoće li biti još nekih mega koncerata do kraja turneje?


    Tiho:
    Teško je reći što će biti do kraja. Biti će sigurno još jedan veliki koncert u Kanadi. Zadnji koncert je bio jako uspješan.

    Gitare.info:
    Što misliš o tome kako mediji pokrivaju vašu turneju?


    Tiho:
    Moram se osvrnuti na ove laži po medijima koji se uzastopce ponavljaju, pa onda to kao postane istina. Dakle natovarili su nam preko medija da se nama stalno zabranjuju koncerti. A to je NEVJEROJATNA laž. Od svih koncerata koji su planirani u zadnjih ne znam ni sam koliko vremena, ali recimo 10-ak godina, samo tri nisu odsvirana radi nekih objektivnih problema! Neki koncert se primjerice nije održao, a mi i nismo imali u planu održati ga. Nego neki organizator najavi da hoće Thompsona i odmah krenu napadi i kao zabranjen je, a mi nismo planirali tamo ići uopće!
           Sve što smo planirali, održali smo, osim naravno Pule. To je sad više pravno-tehničko pitanje, pošto su se vlastodršci izvukli na neke njihove propise, jer službeno ne smiju zabraniti koncert! No 99,9% koncerata gdje su bili pritisci je odsvirano. Neki dan gledao sam na televiziji da je koncert Thompson-a u Torontu bio zabranjen!? Ne razumijem zašto to govore kada na Youtube-u možeš ukucati «Thompson Toronto» i tamo ti izađe 100 video klipova sa 6000 ljudi na koncertu, a kreteni govore da je zabranjen. Onda u jednoj političkoj emisiji u udarnom terminu govore da nismo održali koncert u Pazinu, a mi tri dana za redom u Pazinu rasprodajemo koncert. Dupkom puna dvorana.
           Tako da mi nije jasno da se to servira publici i to na HRT-u. To je ozbiljna državna kuća kojoj to ne ide na čast jer očito ne pazi što izvještavaju ti, nazovimo ih «novinari» koji vjerojatno nisu ni obrazovani za zvanje novinara. Ti isti redikuli površno obrađuju bilo koju temu, a kamoli one oko glazbe ili Thompsona. Usude se reći da koncert u Pazinu nije održan, a tri za redom su održana! Te metode su gore od nacističkih jedno 3-4 puta sigurno! Čak ni oni nisu uspjeli toliko lagati u svojim godinama strahovlade nad ljudima koliko su naši mediji uspjeli izreći laži protiv Thompsona u zadnjih 7-8 godina! To je pravi govor mržnje koji dolazi iz medija! To nije normalno. Jednostavno provjerite na Youtube-u sve koncerte koji su bili na listi i to je dokaz da smo tamo bili fizički. Možda oni misle da se mi malo vozamo po svijetu turistički, jer nemamo pametnijeg posla! E pa i vozam se i uživam, al nakon odsviranog koncerta!! Očigledno je da se želi stvoriti stanje kaosa i nereda, a to stanje jednostavno ne postoji.

    Gitare.info:
    Pa onda o čemu se tu radi?


    Tiho:
    Zapravo o čemu se radi! Oređena struktura ljudi potpomognuti medijima pošalje neku mračnu konstrukciju o nama stranim institucijama i medijima, a onda se ta ista vijest vraća u Hrvatsku i onda ti isti ljudi govore: Eto, vidite što kažu u inozemstvu. I oni su protiv Thompsona!
           Njihova tragedija je u tome što smo mi sve te koncerte održali, a i puno stranih medija nam se ispričalo radi neprovjerenih informacija. Ti strani mediji se ne mogu načuditi kako zapravo jedino tzv. "naši" podapinju nogu nama, nitko drugi!
           Jer ima dosta tzv. Hrvata koji su svjetski rekorderi u pljuvanju po svome i svojoj Domovini, a sve u smislu ulizivanja, osobnih kompleksa i nekih svojih sitnih interesa! To su vam ljudi koji bi prodali svoju rođenu majku za 100 kuna, a obnašaju odgovorne funkcije u našem društvu i državi!
           To je jedan segment laži. Drugi segment laži je laž o posjetama. Dakle mi dođemo u dvoranu koja prima 11 000 ljudi i prodamo 11 000 karata i onda dođe neki drugi izvođač ili bend i ne proda ni pola od toga. Nakon koncerta tog drugog izvođača u medijima kažu da je bila dupkom puna dvorana. Kako je to moguće da je dupkom puna? Pa nismo mi ludi. Jedino mi znamo koliko prima svaka dvorana u Hrvatskoj, jer smo svaku napunili do kraja, a ovi u medijima očigledno ne znaju. Pa kada vide da se prošetalo par stotina ljudi po parteru misle da je puna dvorana.
           Dakle lažu na taj način, a posebno lažu o našim posjetama. Dakle mi održimo koncert u Virovitici i kažu da nam je na koncert došlo 6000 ljudi, a došlo je 30 000! Dakle oni ne lažu za 100%, nego lažu za 500%. Dakle za 500% nam ukradu publike! Njima 30 000 ljudi u Virovitici ne postoji.
           Sve televizije su rekle da je na koncertu na Trgu bana Jelačića bilo 60 000 ljudi, a policija, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova je reklo 130 000. Ispada onda da su mediji pametniji nego MUP, od kojeg ti isti mediji moraju dobiti informaciju! Dakle oni toliko dalekosežno svijesno lažu. Minimalno nam ukradu 50% publike sa svakog koncerta. A kada je 50% publike 60 000 ljudi onda to sigurno nije malo. Po njima u Hrvatskoj ima 3,5 milijuna ljudi.

    Gitare.info:
    Pa kome to treba?


    Tiho:
    Ne znam kome to treba. Medijima sigurno ne treba zato što više ima ljudi na našim koncertima nego što gleda te emisije ili čita te novine. Znači više ljudi kupi kartu za naš koncert nešto što kupi novine. I tu takvi mediji gube bitku. Ne mogu progurati neku svoju laž kada je više ljudi bilo na koncertu. Jednostavno su glupi. Glupi su. Poručujem im ovim putem da su jedni obični glupani. Takvi mediji se ne bore protiv nas, nego protiv ljudi koji su kupili kartu i došli na koncert. Oni se bore protiv njih. Oni su u ratu sa narodom, a ne Thompsonom.

    Gitare.info:
    Uostalom, sve im je rečeno u pjesmi «Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira». Nek poslušaju pjesmu.


    Tiho:
    Ma šta će oni poslušat? Oni ionako ništa ne razumiju, pa onda nemaju šta ni poslušat.

    Gitare.info:
    Hahaha! Da li je bilo još mjesta na koje niste otišli, a željeli ste otići?


    Tiho:
    Bilo je. Dva, tri, možda četiri. Ne znam koliko je to bilo realno, al bilo je nekih želja. Govorilo se o nekim mjestima, no postoji i mogućost da ćemo na sljedećoj turneji to odsvirati. Ne bih o tome sada.

    Gitare.info:
    Južna Afrika? Južna Amerika? Tamo ima mnogo Hrvata.


    Tiho:
    To je jedan kontinentalni poziv, ali konkretno sam mislio na neke poznate svjetske dvorane na kojima smo mislili nastupati. U većini legendarnih mjesta smo već nastupili, a imali smo želju nastupiti u još nekoliko.

    Foto: Željko Horvatek


    Gitare.info:
    Što je bilo loše na ovoj turneji? Da li ima nekih stvari što želite promjeniti za sljedeću turneju?


    Tiho:
    Ako se gledaju najveći koncerti poput Maksimira, Stari plac, Australija, Njemačka, - tu ne bi ništa mijenjao. Kada spomeneš Ballsporthalle u Frankfurtu... Nema stranog izvođača koji tamo nije svirao. To je vrh produkcije, organizacije, ma svega. Tu se nema što mijenjati. Htio bi promjeniti neke druge stvari. Htjeli bi zadržati isti organizacijski nivo na koji mi nekada ne možemo utjecati. Imali smo dosta kadrovskih promjena u tehničkom dijelu i imperativ nam je da suradnike koji su na različitim kontinentima dovedemo na pravi nivo. Mislim znaju oni obaviti svoj posao. Stvari funkcioniraju, koncerti su održani, ali za sada je to bilo neloše. Trebalo bi biti puno bolje.
           Na sljedećoj turneji ćemo sigurno raditi više sa stranim firmama. U koncertu u Gelsenkirchenu nam je radila tvrtka koja radi s emimentnim svjestkim bendovima, dakle Metallicom, Nightwishem i Iron Maidenom. Nastupali smo s razglasom koji je koristio Maiden na zadnjoj turneji i bilo je fenomenalno. Bili smo u jednom odličnom anfiteatru gdje smo imali svoju kuhinju, sobe i sve živo. Imali smo savršen tretman kakav bi trebao biti na svakom koncertu. To nam mogu omogućiti samo prave firme koje rade sa svjetskim izvođačima. Nismo se razmazili nego nam je to potrebno radi velike produkcije i količine nastupa koje imamo. Ako govorimo o 120-130 koncerata onda moraš zadržati isti nivo. Sve mora funkcionirati do najmanjeg detalja tako da bi svi dali 150% od sebe i da bi publika koja je kupila kartu bila zadovoljna.

    Gitare.info:
    U čemu je razlika između stranog razglasa i domaćeg razglasa.


    Tiho:
    Razglas je tehnički bolji, ali i njihovi tehničari svakako! No naši koncerti zvuče kompaktno kada radimo sa svojom ekipom koja zna napamet cijeli koncept koncerta. Dojam je drugačiji. Bio sam na raznim koncertima u inozemstvu i to je pravi dojam. Dobiješ ono nešto u prsima što kod nas nedostaje, ali gotovo uvijek zanemare pokrivenost stadiona, odnosno publike. Znalo se događati da dođe neki strani izvođač i da ne ispoštuju publiku koja je kupila karte. Ja vidim te propuste. Na našim koncertima je takvih propusta manje.
           A razlika u samom razglasu je evidentna što se tiče nas na bini. To je kao da imaš automobil koji ima 90 konja i želiš ići 300 km/h. To jednostavno ne ide. Možeš jedino ako te netko strovali s Mount Everesta pa ako uspiješ dobiti neku brzinu do konačnog impakta sa zemljom. Jednostavno to su razglasi koji su vani standard već dugi niz godina. Sve diše. Kada zasviraš, to je to. Jer kada kažeš da ti netko pojača gitaru onda je ta gitara proširena produkcijski, a ne samo pojačana. Danas se sve može kupiti u Hrvatskoj, ali se ne može kupiti profesionalizam ljudi koji se bave s tim. Ljudi s ovih prostora misle da ja moram poštivati njihovu dugovječnost na ovim prostorima tolerirajući njihovu lijenost i sheme na koje su navikli! E kod nas to ne prolazi i mislim da smo i u tom segmentu pomaknuli granice!

    Tomo:
    Pa nisu toliko bolji monitori, al su sigurno bolji tehničari koji rade na monitoringu. Bolji su tehničari i bolji su novčići. I tu se nema šta više reći.


    Gitare.info:
    Koja je veza između Tihe i Nightwisha? Priča se svašta...


    Tiho:
    Priča se svašta, ali da sada krenem govoriti sve, onda bi se svrstao u onaj krug ljudi koji govore «E, znate ja ovo ili ja ono». Ljudi misle da kada daš nekome ruku i popiješ s nekime kavu onda misliš da si uspio u nekim svjetskim razmjerima, a to su samo fantazije. To nije tako.
           Mi smo prijatelji. Upoznali smo se na jedan slučajan način u Njemačkoj na početku turneje Dark Passion Play u Frankfurtu. Kasnije smo ostali u kontaktu i ne nekom mojom krivnjom ili željom, već spletom okolnosti. Ostali smo u dobrim odnosnima i njihov menadžment me pozvao na to osmodnevno putovanje po Brazilu na njihovoj južnoameričkoj turneji. Tu je bio Sao Paolo, Formula 1, što su ljudi mogli vidjeti po internetu na raznoraznim portalima. Živjeli smo zajedno 8 dana, bolje se upoznali i kako mi kažemo «skompali» na jedan način koji nije imao veze sa pričom o glazbi već na jedan ljudski način.
           Naravno ja njih poštujem i volim njihovu glazbu, to se zna, ali nije to bilo ono «Što ti koristiš, a ja koristim to.... Ja sam ti zvijezda tamo, a on je zvijezda amo», već jedno najnormalnije druženje. Ja nisam ništa tražio od njih, a ni oni od mene. Oni su znali prije nego što su me upoznali da sam ja nastupao na velikim pozornicama i stadionima i oni to jednako cijene kao što ja njih cijenim. Dakle kod svih stranaca je bitno da nastupaš. Tako to vani funkcionira. Nitko te ne pita šta, kuda i kako niti koliko imaš novaca, nego gdje si nastupao. Ako trenutno sviraš super, ako ne sviraš, opet super. Oni su mene pozvali da se družimo. I sve je to preraslo u jedno prijateljstvo pogotovo s njihovim menadžmentom. Imao sam priliku posjetiti Finsku jer su me zvali, tako da kada su došli tu ja sam im bio svojevrsni domaćin. Ne mogu to izdvojiti kao nešto posebno sada jer su oni to što jesu, jer je meni to posve normalno.
           Sada su me zvali na zadnji koncert u Helsinkiju 19.9.2009. što je završni koncert Dark Passion Play turneje gdje su pozvali sve svoje prijatelje koji su bili involvirani u njihovu turneju. Bit ću na tom završnom koncertu, pa nekom afterpartyu, a bit će kasnije i neki roštilj. Vjerujem da će biti zabavno! Malo to nekima kod nas izgleda čudno što si prijatelj s ekipom iz Helsinkija, ali zašto ne? Danas je dosta toga moguće, sto je prije bilo nezamislivo!

    Foto: Emppu Vuorinen


    Gitare.info:
    Druga strana - što, kako, kuda i gdje???


    Tomo:
    Taman lipo pijem pivu i pušim cigaru, a ti me maltretiraš tu.

    Ugodno provedeno vrijeme uključujući svoje iskustvo iz snimanja Bilo jednom u Hrvatskoj. Da skratimo sve muke koje smo prošli kroz to. Jedan eksperiment za ono što nadam se slijedi na sljedećem albumu. Ovo su ipak obrade starih pjesama u novim aranžmanima. S moje strane to je bio eksperiment sa soundom gitare. Eksperimentirao sam sa količinom drivea i eq-om. Naravno koristio sam više instrumenata, pojačala i mikrofona na snimanju. Gledao sam kako se ponaša zvuk u matrici. Samo ja na kraju znam što sam napravio i to slušatelj ne može primjetiti jer to percipira kao normalno, ali se može primjetiti da su neke pjesme više orijentirane prema heavyu, a neke više prema rocku. Radio sam eksperimente jer si mogu to dozvoliti i to je super.

    Gitare.info:
    To nije uobičajeno u hrvatskim okvirima.


    Tomo:
    Tako je, no zanima me samo ovaj "moj okvir" jer na njega jedino mogu utjecati. I zadovoljan sam s tim rezultatom. Naravno svaki svirač želi svoj instrument više izražen na albumu, ali producent je taj koji odlučuje. Na te detalje ne mogu utjecati. Ja sam ponudio sve od sebe. Recimo u pjesmi «Moj grad» mi je sound fenomenalan, ali nije toliko izražen na albumu. U konačnici je drugačije usmjerena pozornost na pjesmi.

    Gitare.info:
    Zanimljivo. Tiho?


    Tiho:
    Htio bi da ljudi shvate da to nije album benda. To nije album Thompsona kao nešto čime se on sada predstavlja javnosti. Album je više kao dodatak njegovom ukupnom glazbenom opusu! Album se dogodio slučajno, ali nam je s jedne strane drago da se dogodio. To je jedna kolekcija pjesama koja se sastoji od pjesama s prva tri albuma. Znači to je projekt koji je napravljen pod poluprisilom u smislu da je Croatia Records htjela reizdati prva tri Thompsonova albuma. Onda smo Marko i ja to zaustavili kada smo za to čuli, jer nam se činilo glupo pustiti u javnost nešto što je rađeno u polu-demo varijanti dok je trajao rat.
           Između ostalog bilo je tamo dosta kvalitetnih pjesama. Bilo je nekih zabavnih melodija gdje su se umješali neki poznati hrvatski izrabljivači novih talenata koji su harali pod hrvatskim nebom u to vrijeme, pa su onda nanjušili krv, pa su išli raditi kao neku zabavnu glazbu koja bi kao trebala donijeti profit. Tako da se tu izmješao Markov autorski rad skupa s njihovim autorskim radom pa je to ispao neki teški kupus. Naravno i sami uvjeti snimanja su imali utjecaja na to. Govorimo o 92'-93' kada se netko spušta s prve crte bojišta u studio snimiti nešto u jedan ili dva dana i to onda može zvučati jedino kao ono što ste već čuli.        Dakle takva izdanja naša sadašnja publika ne zaslužuje. No stvarno je bilo šteta nekih Markovih pjesama koje je on radio u to vrijeme na nekakav svoj način. Meni su se sviđale neke melodijske linije i ideje, pa budući da ih je Croatia Records željela izdati u takvoj varijanti, meni je odmah pala na pamet ideja da napravimo jedan album od ta tri, gdje bi se izvukle najbolje pjesme iz ta prva tri albuma. Recimo prvi album je rađen u vrijeme kada Thompsonu glazba nije bila glavna preokupacija. Ti albumi se nisu uklapali u format onoga što je Thompson danas u smislu produkcije. Cilj je bio sastaviti jedan normalan kulturan CD da bi netko sutra kada kupi Vjetar s Dinare, E moj narode i Bilo jednom u Hrvatskoj, može kupiti i ovaj i imati kompletan presjek Markove karijere. Dakle da se može stisnuti play i ništa ne premotavati.
           Zvuk se morao prilagoditi ovom današnjem vremenu, jer se prije nije moglo iz mnogo razloga. I sada sam ponosan na album. Napravljen je jako dobro iako nismo imali puno vremena da ga napravimo, jer smo bili u nekom raskoraku između koncerata i rokova. Ljudi sada mogu čuti neke dobre stvari što ih je Marko radio prije. Što se tiče aranžmana, to je pak nešto drugo. Tomo je rekao prije da je to bio jedan aranžerski eksperiment. Dakle čuli ste orkestracije, uvode i još razne stvari što ne mora biti nužno izražaj našeg benda ili čak ni moj, ali smo zasigurno htjeli napraviti nešto da se odvojimo od standardno «1,2,3,4 i sviraj».
           Budući da sam radio sa starim, već poznatim pjesmama, mogao sam raditi što sam god htio. Nisam morao ispoštovati neke kriterije očekivanja. Radio sam ono što mi je palo na pamet. U tom trenutku mi je palo na pamet ovo što ste čuli. Ako pričaš o pjesmi «Sjećaš li se draga» (Ljutu travu na ljutu ranu), pjesma se može shvatiti kao patriotska, kao ratna ili već nešto, ali ja sam ju doživio kao ljubavnu pjesmu. Shvatio sam je na način da je tu neka cura koja živi u nekoj kući na nekoj preriji. Kuća je na osami. Sljedeća kuća je na par kilometara udaljenosti. Zamislio sam neku livadu i neki škotsko-irski ugođaj mi se uklapao u koncepciju. Zato sam napravio takav uvod . Uživio sam se u doživljaj i priču svake pjesme i tako sam pristupio aranžmanima.



    Gitare.info:
    Što je sa Bojnom Čavoglave:


    Tiho:
    Svaka pjesma je drugačija. Kada sam radio Bojnu Čavoglave onda sam shvatio pjesmu kao nešto moćno žestoko i izravno. Na kraju krajeva pjesma je kroz godine doživjela brojne transformacije i to se može čuti preko poljuda i doma sportova, pa do današnjih nastupa. Uglavnom pristup toj tematici čvrstine, stava i otpora. U toj je pjesmi je rečeno agresorima «Nećete...» ono što ste vi zamislili. Zato to mora biti dramatično i tu su orkestracije koje se nadopune s bendom, pa su to neke razrade u solažama itd.

    Gitare.info:
    Anica kninska kraljica???:


    Tiho:
    U pjesmi Anica kninska kraljica prisutni su sintetički zvukovi poput sekvencera na početku koje se koriste u technu i ostaloj elektronskoj glazbi spojen sa povremenim dijelovima heavy i thrash metala. Kako može izgledati rat 1995? Ne može izgledati kao 1941. ili 1817. godine. Mora izgledati modernije. Ostale pjesme su također bile obrađene na prethodno opisan način. Tako ako netko misli da je malo gitare ili puno gitare ili previše orkestracija, ja mu tu ne mogu pomoći. To je bila ekspresija trenutka i da sada radim možda ne bi zvučalo ni slično.

    Tomo:
    Anica je zapravo ljubavna heavy metal pjesma.

    Gitare.info:
    Što je sa turnejom vezanom za album Druga strana? Hoće li je biti ili će se u postojeću set listu uvrstiti neke od pjesama sa tog albuma? Prognanička (Moj grad) je favorit među rockerima. Može li malo potankosti o toj pjesmi?


    Tiho:
    Dobro da si spomenuo Prognaničku (Moj grad). To je teška socijalna pjesma. To je Bruce Springsteen tip teksta. Priča o jednom depresivnom čovjeku koji je prognan sa svog ognjišta isada sjedi u nekoj hotelskoj sobi gdje je završio dok rat ne prođe. Prošlo je već dosta vremena i hvata ga klaustrofobija od tih zidova koji se približavaju i svašta mu pada na pamet i onda ima nebuloznih izjava koji za cilj imaju objasniti psihičko stanje lika koji se nalazi u toj sobi. Ta stvar mi je oduvijek bila dobra i s guštom sam je prearanžirao. Stvar je žestoka, a lik je neurotičan i bijesan. To ne može ići na ritam neke Azre kao što je netko napravio prije. Meni osobno su najdraži aranžmani pjesama : "Ima nešto vrijednije od zlata" i "Rosa".
    Što se tiče turneje, po svemu sudeći neće je biti. Staviti ćemo neke pjesme u repertoar do kraja ovog ljeta, ovisno o tome koliko stignemo to obraditi. Zatrpani smo pozivima i jednostavno nemamo vremena. Sada raditi nekakvu retro truneju mislim da nema smisla, jer se polako moramo posvetiti i radu na novom albumu.

    Gitare.info:
    Koja pjesma sigurno biti uvrštena u turneju?


    Tiho:
    Ne znam.

    Tomo:
    Lijepa li si će biti sigurno...

    Gitare.info:
    Haha! Pa ona je i tako na svakom koncertu.


    Tomo:
    Bilo koju da izaberemo će mi biti zadovoljstvo jer sam radio na tim pjesmama.

    Gitare.info:
    Novi Markov album? Da li se naziru okviri toga?


    Tiho:
    Okvira ima baš gomilu. Pregršt ideja cirkulira konstantno. Plan postoji.
    Kockice još nisu spojene. Znamo što želimo dobiti i znamo što ne želimo dobiti. Ne znamo još kako će to točno izgledati jer uvijek ima nekih nepredviđenih okolnosti. Ili ćemo ga napraviti jako brzo ili će to trajati duplo dulje od ovoga albuma. Dakle proces snimanja se može oduljiti na dvije godine, pa ako se odulji onda će izaći tada. Ako se napravi za 10 godina onda će se napraviti za 10 godina. Odlučili smo raditi album onako kako se nama sviđa, a ne kako se sviđa glazbenoj industriji. Nećemo se povoditi trendovima ni drugim raspoloženjima, već samo našim raspoloženjem. Ako će se to nekome svidjeti, taj će kupiti album i doći na koncert.
           Dali smo sebi neki imperativ da to želimo, a ne da moramo. Dakle ne moramo, ali želimo – velika razlika. Ali smo radi sebe zacrtali neke stvari. Dakle nije Bilo jednom u Hrvatskoj i Maksimir sve što možemo ponuditi. Možemo i više. Dakle Tomi je ispalo da za prošli album dođe u studio i odere riff na Marshallu za Kletvu kralja Zvonimira. Tako ga je dopalo i to je tako zvučalo i to je super. Na sljedećem albumu imamo neke smjernice koje su malo fiksnije. Dakle kao neki klub koji kaže fali mi ofenzivni vezni igrač pa kupi Messija. Imamo strategiju, samo nam treba tehnička podrška i pravi uvjeti da bi to realizirali. Na uvjetima se radi intenzivno i već smo tu u naprednim fazama ostvarivanja cilja.

    Gitare.info:
    Kada se ulazi u studio?


    Tiho:
    Ne znam kada se točno ulazi u studio, ali od nove godine smo u punom gasu. Tada ćemo početi bilježiti ideje. Ponavljam album će biti napravljen po našem guštu isto kao što je napravljen Bilo jednom u Hrvatskoj. Za taj album su mnogi «pametnjakovići u glazbi» koji su cirkulirali po studiju kada smo radili album govorili da je to totalno nekomercijalan album koji se neće prodati, da je to bezveze i slično. Ja sam guštao svaki put kada su oni rekli da je nekomercijalan jer mi je tada bilo jasno da se više ne moram družiti s tim tipovima. Na kraju je naša publika, odnosno na kraju su Hrvati ispali puno pametniji nego što ih smatraju takvi likovi.
           Publika je pametna, a takvi likovi ih smatraju glupanima i zato snimaju «reklame» od 2 i pol minute po radiju i misle kako su oni mudri i znaju što je posao. Naš album počinje sa pjesmom koja traje 7 i pol minuta i naša publika je dovoljno elokventna i pametna da posluša tekst, nauči sve napamet i skuži o čemu se radi, a ne da ih moje kolege podcjenjuju. Moram se sada dotaknuti toga iako se toga nikada ne želim dirati, ali sada moram. Ja ne govorim o znanju mojih kolega. Ima tu puno znalaca i vrhunskih svirača i glazbenika, ali podcjenjuju publiku. Kako svoju tako i općenito publiku, odnosno tržište. Čast iznimkama, ali njih je stvarno jako malo i nalaze se većinom u underground-u. Mnogi na estradi nemaju hrabrosti i licemjerni su. Licemjerni su i prema nama. Ima puno baba tračara i ljubomornih luzera, onih koji žele da susjedu crkne krava.

    Gitare.info:
    Da li možemo dobiti neku ekskluzivu?


    Tiho:
    Marko je već milijun puta ponovio koje ga stvari okupiraju u životu. Znam o čemu će biti pjesme, ali neću to sada otkriti. Ne bi bilo fora da sada to otkrijem jer će ljudi stvarati sada neke svoje filmove i prejudicirati granicu kako to kažu Slovenci.

    Gitare.info:
    Znači ne valja imati obaveze?


    Tomo:
    Obaveze su super...

    Gitare.info:
    Tomo što ti kažeš o nadolazećem albumu?


    Tomo:
    Veselim se tom albumu. Pripremam se, zato i imam noviteta u kolekciji. Imam veći izbor u pristupanju pjesmama. Imam raznih ideja kako pristupiti gitari u pjesmi i to kao instrumentu koji nije samo riffovi i melodijske dionice, već gitari kao samim zvukovima koji se koriste kroz moderne aranžmane. Tu su killswitchevi, donje i gornje oktave, whammy i stereo i mono opcijame. Snimanje sa tri kanala + duplexi i ostalo. Ako to produkcija bude dopuštala i ako bude prostora u samim pjesmama imam ideje. E sada još je uvijek upitno kako će to točno izgledati, ali spreman sam i znam s čime bi htio ući u album. Neće se pretjerivati, ali ako bude prostora, rado.

    Foto: Dajana Karlović


    Gitare.info:
    Novi Tihin album? Kada?


    Tiho:
    Ja sam zamrznuo svoje djelovanje na hrvatskoj estradi na neodređeno vrijeme. Imam neke druge planove i svoje godine namjeravam utrošiti u nešto drugo. Naravno vezano uz glazbu, ali ne u svoj osobni domaći album, jer mi to trenutno nije prioritet. Ako mislim nešto raditi ovdje onda to mogu raditi i sa 50 godina, jer ako imaš dobru pjesmu, publika će doći na koncert. Možeš biti bez jedne noge i bez jedne ruke i bez ičega i publika će doći, ali ako si bez dobre pjesme neće doći nitko. Nema panike. Možda ću i snimiti neke singlove. Vidjet ću kako ću postupiti, ali ni to neće biti radi toga što ja nešto moram, već ako to budem želio. Do daljnjega ništa.

    Što se tiče stranih projekata, možda nešto bude, a možda i ne. To najviše ovisi o meni. Neće ti nitko pomoći ako sam sebi ne pomogneš. Nitko ti ne može napisati pjesme i otpjevati to što se treba otpjevati. Mislim može, ali to je glupost. Ja razmišljam posve drugačije i imam puno šire ideje vezane uz producentski i izvođački dio. Imam otvorenih vrata raditi za sebe, ali i za druge vani u smislu svega ovoga. Vidjet ćemo, lako je reći, a drugo je relizacija. Puno posla ima u narednih godinu-dvije dana pa kako bude. Ako budem nešto samostalno izdavao vani, neću im pjevati na Hrvatskom jer ne želim raditi egzotiku koju nitko ne razumije, već ozbiljno.

    Gitare.info:
    Tko će se zadržati od članova u tvom band-u, a tko će novi doći u ekipu?


    Tiho:
    Ne znam još točno. Ima ponuda, ima i želja, ali ne bi sada o tome dok se ne potvrdi. Za one koje sigurno znam je da će biti «Kralj» Tomislav Mandarić na jednoj od gitara i Ivica «Ike» Bilić na bubnjevima. Oni će biti sigurno, a o gostima još ne bih. To nek ostane iznenađenje!

    Gitare.info:
    Što misliš o glazbenoj industriji?


    Tiho:
    Glazbena industrija je široka tema. Mislim da će se mnogi složiti sa mnom jer vide što se događa i tu je naravno prisutna hiperprodukcija i pad kvalitete. Isto je sa svim granama. U tehnici recimo isto gdje imamo recesiju, jer proizvodi više nemaju put do zasićenih kupaca. Nije za to kriva vlada, niti vlada neke druge države. Kriva je hiperprodukcija koja je zatrpala sve. Ako 100 firmi radi isti proizvod onda kada se zasiti tržište, neki moraju otpasti. Tako je i sa glazbom. Glazba se pretvorila u neki instant biznis gdje se sve radi brzo da se okrene neki novac i stvori profit te da bi određena struktura koja je to plasirala bila zadovoljena u što kraćem roku. Publika mora biti zadovoljena odmah, jer je gladna, a čak ako i nije gladna, uvjere ju da je gladna i tako su odmah zadovljene i strukture i pjevač odnosno izvođač koji želi brz uspjeh, a ne gleda dalje. Nema više strpljivog rada. Brzina života ljudi se promjenila i ubrzala za 2-3 puta i ljudi nemaju ni vremena ni živaca pratiti nešto i posvetiti tome vrijeme u potpunosti. Tako da se glazba radi i konzumira kao jutarnja kava na putu za posao. Mislim da se ne mora odustati od pravih smjernica. Dakle ima načina da se napravi, ali gotovo nitko od izvođača ne izdrži dovoljno i poklekne pod pritiskom. Zato se ljudi najviše odazivaju na koncerte velikih grupa, jer znaju da oni rade na druge staze, polako i pažljivo. Zato su puni koncerti AC/DC-a, Metallice, Iron Maiden-a i pop izvođača iz 80-ih. To je stara garda koja radi na stari način koji ne postoji kod novih izvođača. Mijenjaju se stilovi svakodnevno, ne zna se što dolazi na sljedećim albumima, hoće li se raspasti bend u međuvremenu radi prijepora u vezi ranije spomenutih stvari. Ništa nije sigurno, a ljudi vole sigurnost. Ne smije se brzati. Ne želi se smjeti uspjeti. Tko želi uspjeti taj nije na pravom putu. Zvuči vam čudno..? Da, ne smije se željeti uspjeh. Jer kada netko snimi Welcome to the jungle, ta osoba ne želi uspjeti. To nije hit. To nema veze s hitom. Bend je snimio ono što misli da treba, a uspjeh se dogodio. Dakle ne smije ga se željeti. Jer ako snimaš Master of Puppets koja je pjesma od 8 minuta i žestoka je za mainstream, ti si sigurno osuđen na neuspjeh, ali ipak se na kraju vidi da to nije tako. To je to. To je onda prava priča i put!

    Gitare.info:
    Tomo koje su tvoje misli o temi?


    Tomo:
    To se ne može uspoređivati s ničim, ali moraš biti prisutan. Nema pravila i moraš se sukladno tome i ponašati. Toliko sam daleko od toga da je teško o otme i govoriti. Toliko grešaka i toliko neprepoznavanja pravih stvari... Punk! To je punk! Čovjeke, mi smo u fazi punka, samo što je to moderni punk.

    Gitare.info:
    Kakva je situacija sa Hrvatskom? Da li ima tu išta dobro?


    Tiho:
    Ima. U Hrvatskoj ima jednako dobrih glazbenika i ideja kao i vani. Ja sam više razočaran sa stanjem vani negko kod nas, jer od njih svi očekuju čuda, a toga već odavno nema. Mi samo pratimo velike strane bendove pa mislimo da je svima vani isto. No to nije tako. Velike bendove nabrojiš na prste jedne ili dvije ruke što je premalo za 6 milijardi ljudi na planeti. Isto tako u Hrvatskoj ima i dobrih sportaša i glazbenika. Stvar je u tome što neka nevidljiva ruka nameće tempo. Nevidljiva ruka se nalazi u mozgu većine glazbenika. Mnogi glazbenici danas rade stvari sa predumišljajem, a ne iz srca. Ja ne govorim da se treba biti kao ovca pa ići glavom kroz zid, al mora ti ljubav prema glazbi bit prioritet, neovisno o uspjehu!
    No nadalje nitko nije u pravu. U krivu su i oni koji kažu «Neću se ja prodati za ništa». Oni govore to, ali se nisu pogledali u ogledalo i sagledali kakvi su oni likovi i da li su vjerni svojim izjavama i da li su spremni ako prilika dođe? Ili će se kasnije jednom popeti na pozornicu i isijavati svoje frustracije, jer ih je netko dugo "kočio".
    Hm... Mnogi nisu ni sami svijesni što izjavljuju dok se ne počnu kretati među klijentelom da bi saznali tko su oni zapravo. Dakle nije dobra ni izolacija ni potpuna prodaja. Treba naučiti plivati u tom moru industrije, a plivanje se uči samo iskustvom i treningom. Nema drugih pravila.

    Gitare.info:
    Koja je tu uloga interneta? Postoje teoretičari medija koji govore da se tamo može plasirati bilo što i da se može živjeti iz totalne izolacije i raditi iz dnevne sobe.


    Tiho:
    Internet je veliki biznis vani. Kod nas nema tržišne opravdanosti da to postane biznis. Kada bi se recimo neke druge nacije poput Poljaka, Austrijanaca ili Mađara povezale sa našom glazbenom industijom pa bi se narpavila veća mreža i krenula bi razmjena, al to je malo moguće. Internet je kod nas ipak samo dobar PR, ali nikako više od toga. Sve je pristupačno, ali je upitno koliko će se netko zadržati na stranici. Zapisat će možda neku informaciju i registrirati neki podatak, ali internet nije publika. Internet su ljudi uzeli kao jednu svakodnevicu kao mobitel bez kojeg se danas ne može, a nije istina da se ne može. Dakle koristi se kao nešto zabavno što će ispuniti dan, ali ta publika slabo može osigurati status.
    No može se pomoći u PR-a kao i jumbo plakat. Ne vidim tu nikakve razlike, s time da je jumbo plakat bolji. Dakle ljudima je jasno da je jumbo plakat ozbiljniji jer je to teže nabaviti. On košta 1000-2000 eura za 15 dana. Internet pak ne košta ništa. Košta 20 eura mjesečno. Ista stvar je ako recimo dođeš na promociju neke knjige u Ferrariju ili u Stojadinu. I jedno i drugo je automobil i na promociju si došao na vrijeme, ali ovaj u Ferrariju je upečatljiviji. Tako ti je i sa jumbo plakatom. Ja mogu otvoriti stranicu o mojoj babi koja je na selu, onda ti je sve jasno.

    Foto Dajana Karlović


    Gitare.info:
    Tomo ovo inače ne bi pitao. Ovo su zapravo stvari kojima se bave raznorazni modni “stručnjaci” koje sve treba utopiti u žlici vode i baciti u Savu, ali evo pitam. Tomo ti si promjenio imidž. Malo si Zakk Wylde, malo si ZZ Top. Imaš li na to ikakav komentar?


    Tomo:
    Sad me mogu zvati čupavi. Postoji mogućnost da se obrijem prije no što ti izađe intervju pa ti onda pitanje neće imati nekog smisla. Fali mi ta kosa otkad sam je ošišao pa sam je morao pustiti dolje.


    Gitare.info:
    Hahahahahaha!!!


    Tomo:
    To ti je jedan osjećaj i odnos sa sobom u nekom trenutku. To nije imidž, niti se ja bavim tu kopiranjem nekoga već to je taj osjećaj. Ne znači da se neću sutra obrijati. Osjećam se bradat.


    Sada možeš piti ko svinja i druge osobe ne primjete da si se prolio. Sve ode u bradu. Sada si još finiji i pristojniji. Samo imam problema kada jedem pa se moram često ubrusima brisati. To mi se ne da, ali tako ispadneš još finiji tip s manirima.

    Gitare.info:
    Hahaha Da li voziš sada motor?


    Tomo:
    Ne vozim još. Obaveze vezane uz glazbu i sama glazba su zamjenile tu dozu adrenalina koju sam tražio kroz motore i te stvari.

    Gitare.info:
    Količina gaina na gitari nadomješta vožnju na motoru i dodavanje gasa?


    Tomo:
    Tako nekako. Samo mi fali miris benzina. To mi nedostaje.

    Gitare.info:
    Možda da proliješ malo benzina po bini kad sviraš? Haha


    Tomo:
    Slažem se. Haha. Baš bi mogao. Mogao bi proliti po tehničarima koji nam rade na koncertu malo. I to uz jedan «UPS! Bacio sam cigaretu slučajno! Sorry stari...»




    Gitare.info:
    Tomo imaš li ti kakvih projekata sa strane osim Thompson benda?


    Tomo:
    S Tihom, naravno kojeg on sprema. Osobno meni je veliki projekt da otvorim myspace. To traje mjesecima dok ja to pokrenem. Netko snimi album za par mjeseci, a ja ne mogu ni otvoriti myspace, toliko što se tiče mene. Hahaha. A glazbene projekte nemam. Možda kroz neko vrijeme počnem slagati neke instrumentale čim to dozvoli vrijeme ili inspiracija. U slobodno vrijeme prčkam oko motora. Složio sam Yamahu jednu, ali ne vozim još. Kada si jednom biker, biker si uvijek. To je dio mog ventiliranja. Kada trebaš inspiraciju ili neko opuštanje gušt mi je provoditi vrijeme oko motora. Bilo što čačkati, pa makar mijenjati instalaciju struje na njemu - nema problema. Samo da se nešto radi oko motora. Odavno je motor prisutan u kući na žalost mojih roditelja i njihovih sijedih. No to je tako i ja tu sada ništa ne mogu. Složilo se sve lijepo – gitara, glasna pojačala, motori... Nisam kriv...




    Gitare.info:
    Split?


    Tomo:
    Jedan krasan grad iz ptičje perspektive. Puno galebova i to. Najviše mi se sviđa Marjan kojeg još uvijek koristim dok je još besplatan. Radi rekreacije i hobija se aktivno bavim biciklizmom u zadnjih 6 mjeseci. Još uvijek se ne Marjan naplaćuje. Pssst! Nemoj nikome reći.


    Gitare.info:
    Mlade kolege iz demo scene? Što mislite o njima?


    Tomo:
    To je jako dobro pitanje. To što ja sviram u velikim projektima ne znači da ja moram posjedovati neke paranormalne tehničke sposobnosti u sviranju gitare. U tim demo bendovima, po cijeloj Hrvatskoj, po Splitu ima ljudi koji su mlađi od mene i stvarno strašno sviraju. To je za svaku pohvalu. Htio bi pohvaliti demo scenu. Dobra je. Od opreme koja se koristi nadalje. Nažalost to nije prepoznato. Nema prostora u medijima za to, a trebalo bi ga biti. I to ne da se ide u popularizaciji scene nego da bude medijski fer podržano za publiku koja to želi čuti.

    Gitare.info:
    To je ono i za što se mi angažiramo na portalu.


    Tomo:
    Svaka vam čast. No ipak se dogodi da nekakav bend koji svira 10 godina bude primoran od nečega živjeti i zaposle se u firmama, počnu svirati svatove, završe fakultete. To se rasprsne i onda taj trud nema nikakvog značaja. Nije validiran i to je žalosno. No ima bendova koji se trude i ja ih podržavam u tome. Može se...

    Foto: H. Jukica


    Gitare.info:
    Sponzorstva?


    Tiho:
    Priča o sponzorstvima počinje kada me Dean Guitars stavio za artista i to ne mojom krivicom. Nisam s njima imao ugovor, nego su me tamo stavili i ja se nisam bunio,haha. Bio sam na Witner NAMM show u siječnju 2009. Pozvala me tvrtka Dunlop Manufacturing iz Bencie u Kaliforniji. To je bilo super iskustvo. Sve je bilo gotovo za dva-tri sata. S Dunlopom sam ostvario suradnju na bazi endorsementa. Oni su mi sada službena firma prvenstveno za žice, ali sam dobio full endorsement za sve njihove proizvode! Ja nisam imao pretenzije na to, ali sam dakako prihvatio. Suludo bi bilo da nisam. Ja sam pitao bombon, a oni su mi ponudili cijelu vrećicu bombona. Bili su strašno ljubazni. Odveli su me u firmu i u obilazak tvornice i sada kao njihov endorser gotovo sam obavezan da dođem opet sljedće godine.
           Pokazali su mi katalog u kojem ću biti naredne godine. To još nije objavljeno na stranici. Postoji nekakav protokol oko tog objavljivanja. Prva isporuka je već stigla tako da sam sretan i nadam se da će se suradnja nastaviti. Dunlop mi odgovara kao firma jer rade mnogo proizvoda koji mi odgovaraju. Korstio sam njihove proizvode i prije, ali sada će to biti na bazi suradnje. Dakle to nije kao što neki misle ušteda novca. Sve se to može kupiti u trgovini. Dakle, je ušteda novca, ali to je zanemariv dio suradnje matične tvrtke sa artistom. Nisu zainteresirani samo za mene već i za Tomu koji koristi njihove proizvode. Kontaktirali su ga i pitali da li je zainteresiran i on je rekao da je i da će mu biti drago surađivati s njima. Tako je i on pristao biti njihov endorser.
           Pratio sam sve njihove proizvode, ali tek kada sam došao tamo onda sam shvatio s kolikim poštovanjem ljudi pričaju o toj firmi. To ne funkcionira na bazi ego tripa kao što je to običaj kod nekih naših firmi, već je to jedan ljudski i poslovni odnos bez nepotrebnih preseravanja. Inače sponzori su Metallice. Na to su posebno ponosni. Milijuni ljudi koristi njihove prozivode. A NAMM show je bio super iskustvo. Tamo se družiš sa svim tim svjetskim glazbenicima na normalnoj ljudskoj osnovi, bez ego tripova sa njihove strane. Dakle nema dokazivanja u ničemu. Ode se na pivo i priča se o pozitivnim stvarima, a ne o glupostima. Bilo je dosta i simpatičnih anegdota.


    Gitare.info:
    Koje su to anegdote? Ima li išta što se može podjeliti.


    Tiho:
    Recimo Duff McKagan koji je potpisivao za Rotosound me uporno uvjeravao kako su on i Slash nastupali u Hrvatskoj, a ja ga uvjeravao da nije. Haha! Al moram reći da je sve lijepo opisao i izgleda da su bili u proputovanju. Mike Portnoy se cijelu zabavljao i častio me Jack Danielsom dok smo gledali kako svira Paul Gilbert. To je sasvim prirodno gore jer se osjećaš kao da si s ekipom iz kvarta.
    Tu je i Warwick s kojima sam ostvario neku suradnju preko moje bass gitare, pa su oni zainteresirani da im to budem endorser za pojačala. Ne znam što ću s tim. Nije mi to sada u prvom planu. Okupiran sam drugim stvarima pa ću to usputno rješavati bez panike.

    Gitare.info:
    Tomo, tvoja sponzorstva?


    Tomo:
    Radim na tome. Nema panike. Sve će se to riješiti. Imam dogovor s jednim suradnikom iz Hrvatske. Trenutno je još u dogovorima. Radim na tome jer mislim da je vrijeme da mogu imati sponzorstvo, ali me ne češe ništa. Imam dovoljno butikne opreme da snimim i sviram bilo gdje i na bilo kojem projektu. Neće mi biti ništa posebno drugačije kada dobijem sponzorstvo osim da će mi biti jednostavnije što se tiče sounda na bini i studiju. Interesira me Rivera.

    Gitare.info:
    Knucklehead ? (model pojačala od Rivere)


    Tomo:
    Da. Samo Knucklehead. Jedna glava, dvije glave, tri glave, čet...

    Gitare.info:
    Možda Šest glava?


    Tomo:
    Shvatio si... Haha I još pripadajuće boxove i super, ako se bude išlo u tom smjeru.

    Gitare.info:
    Da li si razmišljao o nečemu što se ne viđa često, odnosno praktički nikad u Hrvatskoj, a to je full stack?


    Tomo:
    Vrlo rado. Kući sviram na full stacku. Na bini to nemam jer sama produkcija to ne dopušta jer je to opterećenje za prijevoz i ostalo. Iako ima prostora, fullstack je stvar visine, a ne širine. No fullstack je kao da stoji jedan od blizanaca na bini. Trebaju biti oba blizanca. A kada smo kod toga ni blizanci ne izgledaju kako treba, dakle moraš imati tri. Dakle ispod tri ja ne bi želio imati. Haha. Nemoj me krivo shvatiti, ali mora biti ili tri ili nijedan.

    Gitare.info:
    Evo poruka sponzorima da treba preći u akciju. Hahaha


    Tomo:
    Moram još apostrofirati Dunlop. Dakle Tiho je uz svoje sponzorstvo bio upitan od strane Dunlopa da li još itko u bendu koristi Dunlopove proizvode pa je naravno rekao da ja koristim jer koristim otkada sviram. Tu sam dobio endorsment u žicama i preko mailova i te procedure cijele dolazimo do Dunlop-ovih pedala i MXR-a. Sada se radi na par tisuća komada signature trzalica sa logom otisnutim na sebi.

    Gitare.info:
    Znači bacati će se trzalice na sljedećim turnejama?


    Tomo:
    Tako je. Da se netko od mene malo više okoristi. Hahaha
    Dobiti trzalicu nije uopće loše. Nadam se da će se to protumačiti kao dobar i plemenit potez, a ne kao gaf. Zašto netko od fanova ne bi dobio doma suvenir koji se malo odmaknuo od konfekcije.

    Gitare.info:
    Što ti na kraju sviraš? Imamo stare vijesti?


    Tomo:
    Na bini se nije promjenilo ništa. Moja kolekcija je veća. Imam Carvin V3. Kupio sam još dva boxa, jedan JSX i jedan Marshall sa greenbackovima. Imam par novih wah pedala od dunlopa. Signature pedale, slash i ostalo. Vox Satchurator i TC Nova system.

    Foto: Jadranka Celik Skugor


    Tiho:
    Neću vam reći što sviram zato što bi volio da ljudi koji to čitaju ne stvaraju slike u glavi o nečemu. Jer ja imam svoj ukus u tome. Meni to funkcionira, a nekome tko to ode kupiti ne mora funkcionirati. To čak nije dobro. Momci pitaju roditelje da to kupe i misle da će im sve raditi čim upale, a to nije tako. Dakle ja imam svoje postavke i still sviranja. Predugo bi trajalo to objašnjavati.

    Gitare.info:
    Što je momentalno u CD playeru?


    Tiho:
    Nećete vjerovati, ali Michael Jackson – Thriller u CD playeru. Sada će možda ispasti da sam neki patetični polufan koji je kupio CD nakon što je čovjek umro, ali nije tako. Dakle stalno sam na cesti. I stalno slušam neku žestoku glazbu, emocionalno nabijenu i ozbiljnu i glazbu kojoj se trebaš posvetiti. I shvatio sam da mi to oduzima previše pozornosti od ceste pa zato slušam sada ovo što mi ne oduzima toliko pozornosti, ali stvara ugodan ambijent. Jackson nije heavy metal, nego suprotno, pa sigurnije dođem kući.

    Tomo:
    Momentalno nije ništa jer sada slušam sam sebe što radim. Stvarno ako radim glazbu onda ne mogu da «presječem» slušati tuđu glazbu. Sada je jedan tihi period. Ja sam u CD playeru. Hahaha


    Gitare.info:
    Životna filozofija. Neki moto:


    Tiho:
    Uvijek postoje neke fraze koji ljudi spominju i vuku neke citate. To mi ne valja. Životna filozofija je «Pazite se svojih "prijatelja"...»

    Gitare.info:
    Brzopotezne:


    Žuti tisak –
    Žuto! Zar postoji tisak koji nije žut?

    Gitare.info:
    Možda «Moj Vrt»?


    Pa inače imam jednu bugenviliu ispred kuće i uredno je zalijevam i podrezujem. Imam jedan ružmarin i jedan šipak. Zalijevam po noći jer je to bolje za biljke radi sparine i sunca, znaš. Eh... Moj vrt je inače strava časopis. Hahahha TO hahahahah



    Gitare.info:
    Hahhahaha

    Ajmo nazad - Novinari

    Katastrofa Već sam sve rekao prije...

    Heavy Metal–
    Moć! Faith – heavy metal je vjera, to je osobnost – ili jesi ili nisi heavy

    Gitara
    To je sve. Prokletstvo

    Pojačalo
    Zadovoljstvo. Naravno dobro pojačalo. I glasno pojačalo
    Trebaju ih izmisliti da stanu u džep a da imaju moć kao velika braća.

    Bina
    Ogromna bina! Uzbuđenje, publika i smisao. Jer inače čemu?

    Diva grabovčeva
    Jedna od najdražih balada na našem jeziku. Zar nisam ja nešzo svirao u toj pjesmi? Hahaha
    Slažem se. Haha

    Nikotin?

    Super stvar. To je odlično. Zapravo ne znam. Mislim možeš ga kupiti u žvakama. Ja bi mogao bez nikotina, ali bez cigarete nisam baš siguran.
    Nažalost, nažalost... Nažalost...

    Steve Vai?
    Nedostižan...
    Tip se vjerojatno već dosađuje godinama s obzirom koliko zna. Haha

    Joe satriani.
    Prvi koji je u meni pobudio feeling, tehniku i emocije. Imao sam 10 godina kada sam se sreo sa Surfing with the alien i već mi je tada bilo jasno da je to savršeno. Za slušatelje od 5-85.
    Njemu je bilo dosadno prije nego Steve Vaiju. Hahaha

    SRV?
    Baš me briga - nemam mišljenje. Moje demokratsko pravo.
    Legendarni kauboj...


    Gitare.info:
    Solo improvizacija?


    Tomo:
    To je vrhunac nastupa na bini. Uvijek je improvizacija smišljena u trenutku. Uvijek to ostavim na tome jer onda kada dođe ili ću sebi dati šamar ili ne. Tako to mora biti... Haha



    Gitare.info:
    Da li bi mogao opisati proces skladanja pjesme i kako se radi aranžmanska vizija sounda koja se stvara u studiju?


    Tiho:
    Dobro pitanje, ali nažalost to je najindividualnije pitanje koje si mogao postaviti. To je kao da ja tebe pitam što je za tebe ljubav???. Svatko ima neki odgovor na to. Inspiracija je vjerujem kao kod svih stvaratelja iznosi 10%, a 90% je ubijanje od rada. Razgovara se o svemu. No konkretno kada se sve to postavi onda počinje odgovor na tvoje pitanje. Ja ne zabilježavam stvari istog trenutka sa instrumentima koje sam odmah zamislio. Ako mi ostane instrument u glavi onda znači da je dobar. Ako snimim ideju onda ću prejudicirati što sam htio. Bolje je da se to kuha u glavi jer meni u glavi sviraju svi instrumenti i onda odmah zapisati sve odjednom i napraviti preinake. Zamislim sliku i onda je prenesem na platno.

    Isto kao što mi je recimo pred pjesmu Bojna Čavoglave odmah došla slika spašavanja vojnika Ryana i cijeli kaos i metež koji se odvija na početku toga filma kao vjerojatno najvjernije reprezentacije tog događaja. Htio sam dočarati taj naš rat na taj način jer naš rat nije bio ništa manje kaotičan nego to. Nama se servira u medijima da je to bilo ništa, neki su se ljudi malo svađali, a to što je poginulo 15000 ljudi, to nikoga ne zanima. Tako sam to osjetio i ti «sinfo» momenti na albumu prolaze jer sam tako osijećao. Netko će aludirati na Nightwish, no nije mi to bio cilj. Oni na svojim pjesmama koriste te boje iz istih razloga zašto ih ja koristim. U «Anici» se očekivao sinfo, a nema ništa već je sve industrial. Davao sam tu boju po potrebi. Nije loše ispalo. Zadovoljan sam.


    Gitare.info:
    Hoće li se to nastaviti na sljedećem albumu?


    Tiho:
    Na sljedećem albumu ne znam što će mi past na pamet, dok se ne pojave pjesme i počnu asocijacije. Može biti svašta, ali znam da će album biti žestok.

    Gitare.info:
    Ima li što još što želite pokriti?


    Tiho:
    Da. Ima. Ovim putem bi se htio zahvaliti našoj publici koja nas bez iznimke vjerno prati na svim koncertima. Stvarno su nevjerojatni ti ljudi. Mi se svaki put čudimo u kojem broju dolaze, kako sve znaju i prate. Znaju sve riječi i pjevaju. Kada si na bini od te cijele atmosfere i uvučenosti u samu izvedbu ne možeš im dovoljno zahvaliti. Razumijem u potpunosti sve ove strance koji imaju predanu publiku i koji se samo zahvaljuju publici. Nemaš im što reći nego hvala...

    Osim što im se zahvaljujem, rekao bi im da ne odustaju i da iščekuju sljedeći album jer da ih sigurno nećemo razočarati. To je već postala neka prijateljska osnova kolaboracije. To nije ono «Drago nam je što nas volite...». To je prizeman osjećaj. Ne to. Ovo je kada publika traži nešto od nas i mi ćemo im to dati. Zato što i mi to želimo, a ne samo zato što oni to žele. Tu je ta magija.

    Foto: Jadranka Celik Skugor


    Gitare.info:
    Hvala vam na interviewu...


    Hvala vama...
    Pozdrav svim posjetiteljima gitare.info

    Slični tekstovi

    Pregledano 1316 puta
    Pregledano 11603 puta
    Pregledano 25980 puta
    Pregledano 24761 puta
    Pregledano 5570 puta

    » 4 komentara... Dodaj svoj!

    Duh_ratnika kaže:

    Neman nista dodati,nego im čestitati obojici na radu ,trudu i znanju kojeg imaju i kojeg doprinose nama,publici.Svaka Vam čast,samo nastavite tako.Najbolji bend u Hrvata i šire... Zapravo jednostavno neznan koje rijeći da upotrijebim za Vas,i naravno za cijelu ekipu koja radi na ovom projektu... Samo tako nastavite, vidimo se u Čavoglavama!

    P.S Imam slike iz Biograda n/m s obojicom od njih , i jako san sritan i ponosan zbog toga ! :)

    Pozdrav!

    30-07-2009 16:21

    les paul kaže:

    sjajan interview. sad ih jos vise cjenim

    30-07-2009 18:07

    Bassist kaže:

    fenomenalan intervju
    najbolje mi je ono sa duffom i slashom

    31-07-2009 02:02

    domo kaže:

    ...premoćno... najbolji hrv. bend...

    05-08-2009 15:51