ZADNJE NA FORUMU
  • Kako do dobre gitare

    Komentirao: SteveP

    Datum: 16-01 01:26

    Odgovora: 2442

    Pogleda: 388450

  • Pickupovi, drvo, konfiguracije, kombinacije i ostalo...

    Komentirao: Ad_slammer

    Datum: 12-01 15:38

    Odgovora: 377

    Pogleda: 36338

  • Mjenjaje nut (kobilice) na gitari

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 10-01 22:31

    Odgovora: 18

    Pogleda: 469

  • Relax don do it...

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 08-01 01:21

    Odgovora: 4429

    Pogleda: 636391

  • Babyshambles - Shotter's Nation (2007)

    • Datum:   27-07-2009 03:09
    • Autor:   Souled_Out
    • Ispiši   Stranicu
    Znači da počnemo...

    Pete doherty, pjevač i gitarist na ovom albumu, osnovao je ovaj bend davne 2003 kada su ga izbacili iz The Libertines-a zbog velikih i učestalih problema sa drogom. Velika promocija njemu , a time i bendu , je bila veza sa Kate Moss. Do ovog albuma već su dosta izmijenjivali članove samo da se zna.

    Prva pjesma "Carry on up the morning" počinje sa lošim trkeljanjem Doherty-a ali se poslije savršeno uklopi u melodiju , i sa time poboljša cijeli početak. Pjesma je dobar uvod albuma ali ništa posebno.
    Najavni singl albuma "Delivery" je već nešto drugo. Ima neku žestinu i jako dobar melodičan refren. Moram pohvalit tekst ove pjesme kao i cijelog albuma. Ipak Doherty je pjesnik i na tome stvarno rastura. On kroz neke cake opisuje svoj život i život oko sebe. Što mi se posebno sviđa.
    "You talk" mi je dosta zabavna pjesma i nekak me oraspoloži kad ju poslušam.
    "UnBilotitled" je priča o njemu (Bilo) i njegovom narkomanskom ("ne")prijatelju Peteru Wolfu (Wolfmanu). Laganica uz malo žešći refren. Ta pjesma je jedna od onih isprva ništa posebno ali kad ti album legne i lagano dosadi ona recimo zasjaji.
    "Side of the road" je ime pete pjesme albuma. Počinje o priči The Libertinesa , a završava općenito o ološu u Velikoj Britaniji. Veseli punkerski refren.
    "Crumb begging Baghead" mi je nekako pjesma koja popunjuje album. Kao da je nabrzinu napravljena i studijski ušminkana. Nije mi ostavila nikakav dobar dojam osim taj da je dosta žestoka.
    "Unstookie Titled" Ovo je jedna od laganijih pjesma album , a možda najlijepša.
    Evo jedne iznenađujuće "French dog blues". Ovu pjesmu ne sviraju toliko na koncertima rijetko. Dok onda iskrsne spot ove pjesme. Pjesma je jako dobra zapravo. Ima nagle promijene ritmova. Što lagane , što brze i "teže".
    "There she goes" je kompozicija koja već lagano ulazim u jazz vode. I mislim da su to vrlo dobro napravili. U ovoj pjesmi je svašta pomiješano ali kad se pogleda koliko oni imaju znanja (0), koliko talenta i sreće (Prvenstveno Doherty).
    "Lost art of murder" je Doherty šećer na kraju. Aukustična pjesma sa upadima električne. Vrlo lijepo napravljeno.

    Na kraju ove narkomanske balade mogu reći da je ovaj album čak solidan. Za razliku od prvog koji ima 16. pjesama a 6-7 pjesama je žali Bože. Stvar je i u tome što oni imaju puno pjesama dobrih na singlovima koje više zaslužuju biti na albumu nego neke ovdje. Makar je Doherty ovim bendom trebao biti sličan Libertinesima on se kako promijenom članova tako se i udaljavao od korijena pravog zvuka The Libertinesa
    Preporučam ovaj album svima koji su ikad čuli nešto od The Libertinesa a da im je bilo dobro, barem da čuju koliko se Doherty pokvario. Te svima koji vole čuti nešto drugačije od današnjeg rocka i metala...

    Ocijena: 7.5/10

    Slični tekstovi

    » 0 komentara... Dodaj svoj!

    Još nema komentara