ZADNJE NA FORUMU
  • Laney CUB10

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 19-10 01:01

    Odgovora: 40

    Pogleda: 6234

  • Guitar War (mozda, ne znam)

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 19-10 00:46

    Odgovora: 33

    Pogleda: 607

  • Kakvo pojačalo imate?

    Komentirao: Glam Boogie

    Datum: 19-10 00:41

    Odgovora: 2088

    Pogleda: 507094

  • Solar guitars

    Komentirao: kajsibe

    Datum: 18-10 21:42

    Odgovora: 2

    Pogleda: 54

  • Sladja Allegro - Jelen

    Komentirao: truli45

    Datum: 18-10 11:22

    Odgovora: 1

    Pogleda: 34

  • Jimi Hendrix(kompletna biografija)

    • Datum:   04-05-2009 18:37
    • Autor:   Rollingthing
    • Ispiši   Stranicu
    Još uvijek neprežaljeni ljevoruki,samoučeni gitarista čiji stil nitko do danas nije uspio iskopirati,smatra se jedinstvenom pojavom u rocku.Sklon teatralnosti,elementima perverzije i egomanijakalnim tripovima koji su izlazili iz okvira glazbenog doživljaja,ograničio je pristup svojo glazbi bacivši je u drugi plan i udaljivši od sebe velik broj potencijalnih poklonika.Virtuoznost zbog koje su ga Paganini na gitari ostala je u sjeni neiskusnih napola vulgasrnih nastupa.Ceremonijalan majstor u bijelom odijelu sa šeširom širokga oboda o koje zakačeno nojevo pero ostavljao je utisak ciničnog jeftinog imitatora sklonoga parodiranju tada aktuelne glazbene scene.Istina je ipak drugačija.Cijenjen od znalaca glazbenog umijeća,Hendrix je do tada razvio neviđenu tehniku,a njegove je prepoznatljive riffove svaki glazbenih htio i poželjeo uvrstiti na svoj album.

    James Marshall Hendrix pozantiji kao Jimi Hendrix rodio se u Seattleu 27.studenoga 1942. (Tekst na omotu njegova prvoga albuma pogrešno navodi da je rođen 1947.). Njegova majka,17-godišnja Lucille Hendrix Jater dala mu je ime Johnny Allen Hendrix.Nakon povratka iz vojske njegov otac James Allen-Al Hendrix promijenio mu je ime u James Marshall Hendrix.Imao je dva brata Leona i Josepha i dvije sestre Kathy i Pamelu.Hendrixovi roditelji razveli su se kada je imao devet godina,a majka mu je umrla 1958.Jimi je u djetinjstvu bio veoma povučen,stidljiv i osjećajan.Iako njegova solo karijera(od izlaska prvog singla 1966. pa sve do 1970.god.)trajala svega četiri godine,priča o njegovoj glazbi počinje puno prije:Još od malih nogu zanima se za gitaru,pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.
    Postoji anegdota koja je nagovješavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je otac došao s metlom i rekao da pospremi sobu.Otac je otišao s mišljenjem da će ga sin poslušati i napraviti kako je rekao,a kada se vratio našao je Jimija kako spava s metlom preko sebe kao da drži gitaru.Probudio ga je i upitao što je radio,a Jimi mu je odgovorio:svirao sam metlu.
    Al Hendrix,bio je ljubitelj i poklonik bluesa i jazza,i tu je ljubav prenio i na svog sina.Svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio mu je prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B.King, Robert Johnson... Primjetivši Jimijevo veliko zanimanje za glazbu Al mu je u ljeto 1959. godine kupio prvu električnu gitaru.Bila je to bijela gitara marke „Supro Ozark 1560 S„.Gitara je bila za dešnjaka,a budući da je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi,tj. okrenuo je žice.Hendrix se nikada nije odvajao od gitare,čak i na WC nije išao bez nje.Svoje prve korake u glazbi počeo je sa bendom koji je vježbao u podrumu sinagoge.Nakon divlje svirke i tuče razišli su se.Prvi zvanični bend u kojem je svirao bio je The Velvetones koji su nastupali besplatno u „Yesler Terrace Neighborhood House“.Kasnije se pridružio grupi Rocking Kings koji su profesionalno nastupali.Kada su mu ukrali gitaru otac mu je kupio novu bijelu „Silvertone Danelectro“, koju je obojio u crveno i na kojoj je napisao ime svoje djevojke Betty Jean. Hendrix nije završio srednju školu.Kada je postao poznat krajem šezdesetih godina rekao je novinarima da izbačen iz škole zato što su ga uhvatili da se drži za ruku sa bijelom djevojčicom koja mu je bila cura.Direktor je kao zvanično obrazloženje rekao da je izbačen zbog loših ocjena i čestih izostanaka.Ipak,Garfield High School u koju je išao kasnije mu je dodijelila počasnu diplomu, a 1990. njegova bista postavljena je u školsku biblioteku.

    Policija ga je dvaput uhapsila jer je vozio ukraden automobil i ponudila mu je ulimatum, dvije godine zatvora ili da se prijavi u vojsku. Izabrao je vojsku i to 101.zračnu diviziju, Hendrix se maksimalno trudio da sostavi što lošiji dojam i čak je prema nekim pričama glumio da je homseksualac.Njegovi pretpostavljeni nakon samo godinu dana predložili su da ga otpuste iz vojske.Hendrix je kasnije tvrdio da je otpušten iz vojske jer je prilikom jednoga od skokova padobranom slomio gležanj.Poslije otpuštanja iz vojske,ne javivši se svojoj obitelji, zajedno sa svojim prijateljom, basistom Billyjem Coxom otišao je u Klarksvil, Tenesi gdje su osnovali bend The King Kasuals. Iz tog razdoblja bar prema Hendrixovoj priči potiče njegovo sviranje zubima. „Ideja za to došla mi je u jednom gradu u Tenesiji. Tamo moraš svirati zubima ili te upucaju. Svuda po pozornici bili su rasuti zubi“. Svirao je u tom razdoblju poznatim glazbenicima tog vremena: Chuckom Jacksonom, Slimom Harpom, Tommyjem Tuckerom, Samom Cookeom, Jackiem Wilsonom...
    Iako je to bila glazba koja mu se intimno sviđala, podređen i iznajmljivački položaj koji je u grupama imao navodili su ga na česta seljakanja i mijenjanje angažmana.U siječnju 1964. odlučio je da oproba sreću u New Yorku i preselio se u hotel „Theresa“ u Harlenu. Ubrzo je pronašao djevojku Lithofayne Pridgeon koja je u harlemskom glazbenom svijetu imala dosta veza. Ona mu je pružila nesebičnu podršku u svemu. Na amaterskom natjecanju u kazališnom „Apollo“ u veljača 1964. Hendrix je osvojio prvo mjesto. Taj uspjeh ga je ohrabrio, ali bilo je teško probiti na njujoršku sceni. U to doba je već bio pravi magnet za žensku populaciju što je i sam ubrzo shvatio. Počeo se koristiti svojim nebrojenim vezama sa manekenkama, glumicama... (Postoji legenda o njemu i Brigitte Bardot i njihovoj kratkoj pariskoj romansi 1969.) U proljeće je krenuo na turneju sa grupom Isley Brothers i snimio svoj prvi studijski sesion na njihovom singlu „Testifay“. U tom razdoblju nastupao je sa mnogim glazbenicima, snimio nekoliko session ploča i prvi put se pojavio na televiziji na nešvilskom Channel 5. U listopadu 1965. Hendrix je potpisao trogodišnji ugovor sa Edom Chalpinom, ali ta prijateljska veza nije potrajala, pa je ugovor prekinut. Ipak, on će kasnije izazvati dosta problema u njegovoj karijeri koji do danas nisu riješeni.
    Svoju prvu ozbiljnu grupu oformio je 1965. u Greenwich village. Sastav je nosio ime Jimmy James and Blue Flames. Svirali su u klubu „Cafe Wha“. Ta svirka veoma brzo se pročula pa su klub počeli navraćati Dylan, Stonesi, Beatlesi. Linda Keith, djevojka Keitha Richardsa sprijateljila se sa Hendrixom i preporučila ga je menadžeru i producentu Stonesa. Nijednom od njih nije se svidjelo kako Hendrix svira pa ga je Linda preporučila Chesu Chandleru, bas gitaristi grupe The Animals koji je u to vrijeme se počinjao baviti produkcijom ploča i tražio malde talente. Kad je čuo Hendrixa kako svira bio je više nego impresioniran njegovim mogućnostima. Ches mu postaje menadžer,i nagovara ga da dođe u London.
    U Engleskoj Hendrix upoznaje tamošnje glazbenike i upušta se u neobavezne jam sessione. Ches je za to vrijeme pokušavao da mu nađe grupu. Odluka je spala na Noela Reddinga na bas gitari i Mitcha Mitchella kao bubnjara. Kad su se njih trojica prvi put sastali svirali su puna četiri sata. Ubrzo su pronašli i ime za grupu Experience, mada se ono u početku Jimiju nije svidjela. Ipak 6.listopada 1966. osnovan je trio The Jimi Hendrix Experience. Dok se cijela stvar tek uigravala Jimija je u Londonu primjetio Johnny Holiday i pozvao ih na svoju turneju po Francuskoj. Nakon povratka situacija je bila nezavidna. Diskografska kuća „Decca“ odbila je da objavi prvi singl sa obradom pjesme „Hey Joe“ Tima Rosea. Tu grešku nije napravio Keith Lamber, jedan od menadžera grupe The Who koji je upravo osnovao diskogafsku kuću „Track“. U jesen 1966. snimaju singl „Hej Joe“. Da bi financirao promociju ploče Ches je prodao pet od svojih šest gitara. Prvi koncert održali su u Krojdonu kao predgrupa New Animals. Publika je bila zbunjena. Na sljedećem koncertu u klubu „Roundhouse“ Jimi je razbio gitaru. Ches je svoj bas trampio za novu Jimijevu gitaru. Dva dana nakon tog koncerta „Hey Joe“ se pojavljuje na top listama. U tom trenutku cijeli je bend imao 30 šilinga. Uslijedile su svirke po glavnim londonskim klubovima. Priča se polako počela širiti. Jimi se koristio isprekidanim riffovima, rasturajućim feedbackom, svirajući svoj Fender Stratocaster“ iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim nastupima privukao je na svoje svirke ne samo pozante glazbenike (Eric Clapton,Jeff Beck...) nego i publiku. Hendrixova je dojmljivost bila trenutačna i gromoglasna. Njegov zapanjujući psihodelični blues bio je najteži rock koji se u to doba mogao čuti. No Hendrixu je sve išlo pod ruku - imao je nadmoćno priseban i otegnut vokalni stil, tekstove pod utjecajem droge i Dylana, blaženo raskošnu odjeću i uzbuđujuću osobinu crnačke seksualne fantazije. (Indikativno je da je na početku imao gotovo u cijelosti bjelačku publiku.)
    Četiri mjeseca pošto je izašao prvi singl Jimi je već bio proglašen za zvaničnog predvodnika undergrounda. Experience kreću na zajedničku turneju sa Walker Brothers, Catom Stevensom i Englebertom Humperndickom i naravno izazivaju skandal za skandalom. Na jednom od tih koncerata, dok je izvodio „Fire“ benzinom za upaljač zapalio je cigaretu. Organizatore je izbezumljivala preglasna svirka i erotizovan nastup. Turneja je bila veoma uspješna,a svi koncerti rasprodani. Drug singl, možda i najpoznatija Hendrixova pjesma „Purple Haze“ izlazi 18.ožujka. 1967. i dospijeva na četvrto mjesto na top-listama.Treći singl „The Wind Cries Mary“ početkom lipnja stigao je na šesto mjesto. Međutim, iako je u Engleskoj već bio velika zvijezda u Americi je bio skoro nepoznat.
    Na preporuku Paul McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey pop festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film „Monterey Pop“). Hendrixov je nastup počeo pjesmom Howlina Wolfa „Killing Floor“. Izveo je i „Rock Me Baby“ B.B.Kinga, „Hey Joe“ te Dylanovu „ Like Rolling Stone“. Nastup je završio pjesmom „Wild Thing“ The Troggs. Opravdao je svoju reputaciju, zapalio je gitaru na pozornici, razbio je na komadiće i bacio u publiku. Poslije toga njegov debi album „Are You Experienced?“ došao je na drugo mjesto britanske top-liste, i na peto mjesto amričke top-liste nakon festivala. U New Yourku u klubu „Scene“ u srpnju 1967. upoznao i Franka Zappu koji je tu svirao sa svojom grupom Mothers of Onvetions. Bio je toliko oduševljen zvukom i načinom koji su korsitili wah-wah pedale daih je na licu mjesta otkupio od njih.To će postati još jedna prepoznatljiva stvar u njegovom načinu sviranja.
    Čuveni menadžer Bill Graham ponudio mu je svirku sa Jefferson Airplane u San Francisku. Za nekoliko dana Amerika je bila osvojena. Nakon povratka u Englesku Jimi nastavlja sa uzlaznom linijom. Drugi album „Axis:Bold As Love“ izlazi 24.studenog 1967. i nedvosmisleno pokazuje da je grupa napredovala.Povodom božićnih blagdana nastupaju u londonskoj „Olimpiji“ zajedno sa Pink Floydom, The Who i čini se da je sve u redu. Ali uskoro u grupu dolazi do trzavica. Na kratkoj turneji po Švedskoj Hendrix u pijanom stanju bijesan demolira hotelske sobe što je zavšilo njegovim hapšenjem. Na toj turneji ukraden je i njegov čuveni šešir. Krajem siječnja 1968. na turneji po Americi postaje očigledno da u okviru grupe situacija nije više savršena kao prije. Ritam koncerata postaje izluđujući, sviraju od jedne do druge američe obale na 28 koncerata i svi su prostori krcati. Tada svraća i u rodni Seattl i u gimnastičkoj Sali gimnazije u osam ujutro svira koncert sa školskim orkestrom. Snimanje duplog albuma „Electric Ladyland“ protiče uz dosta muke. Chas Chandler, njihov producent smatrao je da na snimanje albuma ne treba trošiti previše vremena i da pjesme se trebaju snimati u formi singla.Prva dva albuma Experience zahvaljujući njegovom utjecaju snimljena za veoma kratko vrijeme i sve su pjesme bile u formi pop pjesme ne duže od četiri minute. Hendrix je i dok su radili na albumu „Axis: Bold As Love“ bio nezadovoljan. Smatrao je da treba više vremena za snimanje. Bio je perfekticionista i nije mu bilo teško da istu pjesmu snima iznova i iznova dok ne bude zadovoljan rezultatom. Chasa je to izluđivalo pa mu je prepustio produkciju. Hendrix je uzvši konce u svoje ruke eksperimentirao sa zraznim glazbenicima, instrumentima i modernim elektronskim efektima. Znao je početi snimanje u pola noći, a snimanje pjesme „Gypsy Eyes“ ponavljao je 43 puta. Postalo je jasno da se Hednrix sve udaljava od ostatka grupe, ali i oni od njega. Album konačno izlazi 1968.god. iako je u početku vrlo hladno primljen na njemu se nalaze neke od ključnih Jimijevih pjesama „Voodoo Child“, obrada Dylanove „All Along the Watchtower“ i „Burning of the Midnight Lamp“. Bio je to Hendrixov prvi album koji će u SAD završiti na prvom mjestu top-lista. Album „Electric Ladyland“ na omotu je imao fotografiju golih dama što je natjeralo mnoge prodavače da ga prodaju u običnoj smeđoj vrećici. Poslije godine provedene u Americi Hendrix se vraća u London i Experience kreću na europsku turneju. Poslije dva rasprodana koncerta u londonskom Albert Hollu, 18. i 24. veljače 1969. Experience zvanično prestaju s radom, a Jimi se vraća u Amriku. Hendrix 1969. ima dosta problema s zakonom. Producent Ed Chalpin s kojim je sklopio ugovor dok je bio nepoznat tužio ga je i tražio svoj dio novca. Jimi je 3.ožujka 1969. uhapšen na aerodromu u Torontu jer su mu u prtljazi pronašli heroin i hašiš. Na sudu se branio da nije znao za to već da mu je netko od obožavatelja bez njegova znanja ubacio drogu u prtljag. Oslobođen je optužbi. Sa svojim prijateljem iz vojske Billyjem Coxom osniva novi bend Gypsy Sun and Rainbows s kojima će nastupiti na Woodstocku. Bio je to dvosatni set, najduži u karijeri i premijerno odsvirao američku himnu - „Star Splanged Banner“, pred više od 400.000 ljudi. Ipak grupa nij dugo trajala. Poslije Woodstocka nastupili su samo još dva puta i nakon nekoliko studijskih snimaka Hendrix je raspustio grupu. Zajedno sa Billyjem Coxom i bubnjarom Buddyjem Milesom formira The Band of Gypsys. Održali su novogodišnji koncert u njujorškome Fillmore Eastu i snimili jedini oficijelni živi album za koji je kasnije Jimi govorio da ga najradije ne bih ni objavio. Drugo i posljednje pojavljivanje grupe Band of Gypsys bilo je u siječnju 1970. na koncertu Medison Square Gardenu na masovnom protestnom skupu protiv rata u Vijetnamu. Ali Hendrix nije bio raspoložen za svirku. Negdje na pola druge pjesme najvjerojatnije pod utjecajem LSD-ja prestao je svirati i rekao publici: „Oo se dogodi kad se Zemlja pojebe sa svemirom - nikad se ne zaboravlja“ i na zaprepaštenje gledatelja i članova grupe otišao sa pozornice. Poslije toga menadžer grupe otpušta Coxa i Milesa, dovodi Mitchella i Reddinga iz Engleske i ponovo okuplja stari Experience. Ali Hendrix je otpustio Reddinga i ponovo u grupu doveo Coxa. U kolovozu 1970. pojavili su se na koncertu na ustrvu Vajt i to je bio njegov posljedni koncert u Britaniji. Europsku turneju prekinuli su zbog Coxove bolesti. Nepun mjesec kasnije, 18.rujna 1970. Hendrix je umro u Londonu u hotelu Samarkand i njegova smrt nikada do kraja nije razjašnjena. S njim je bila njegova tadašnja djevojka Monika Danneman. Njeno svjedočenje o tom događaju bilo je kontadiktorno i mijenjalo se od intervjua do intervjua. Štampa je odmah bila preplavljena natpisima da je umro od prekomjerne količine droge. Autopsijom je utvrđeno da je uzeo duplu dozu tableta za spavanje i da se u snu ugušio od povraćanja. U sobi su pronađene i posljednje riječi Jimija Hendrixa koje je napisao noć prije smrti: „The story of like is quicker then the wink of an eye, the story of love is hello goodbye until we meet again.“ To je nekima poslužilo kao uvjerenje da izvršio samoubojstvo. Iako je Hendrix želio da bude sahranjen u Engleskoj, njegovo tijelo vraćeno je u Seattle i pokopano na Greenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea, SAD. Na sahrani su bili mnogi glazbenici koji su ga ispratili svirkom.
    Pred smrt, Jimi Hendrix je radio na novom albumu, pod radnim nazivom „First Rays of the New Rising Sun“. Upravo je otvorio svoj studio „Electric Ladyland“ u New Yourku i planirao je ozbiljan povratak na scenu. Za suradnju se dogovarao sa mnogim glazbenicima. Shvativši da je njegova smrt financijski veoma unosam posao razni tipovi ubrzo su počeli bez ikakvog kriterija da krpe ploče sa njegovim probnim studijskim snimcima za koje bi rijetko koji autor dozvolio da budu objavljeni. Dobar posao su bile i piratske ploče koje su popunjavale snimcima sa njegovih koncerata. Hendrix je tijekom svoga života snimio veliku količinu studijskog materijala, a većina toga, kao i live koncerti, objavljeno je naknadno. Sredinom 70-ih kontrolu nad njegovim materijalima preuzeo je producent Alan Douglas, i tek u srpnju 1995. nakon dugogodišnje pravne borbe, ta prava vraćena su Jimijevom ocu Alu. Jimijeva obitelj osonovala je tvrtku „Experience Hendrix“, koja polaže sva prava na njegove materijale.
    Usprkos razvodnjavanju njegovog autorskog imidža čini se da je svjetska scena tek poslije njegove smrti shvatila kakav je talenat izgubila. Iako se smatra utemeljivačem heavy zvuka njegovi uzleti u psihodeliju i čulno apsolutno autentično sviranje bluesa stavljaju ga u mnogo širi kontekst. Oko njegova načina sviranja ispisane su stranice i stranice tekstova, ali je suština sasvim jednostavna. Samouk, on je svirao instinktivno bez predumišljanja dajući improvizacijama sadržaj i smisao koje je rijetko tko umio zabilježiti. Iako je bio ljevak nikada nije koristio gitaru za ljevake nego je okretao žice na običnoj gitari tako da su mu sve kontrole bile gore.
    Gitaru koju povezuju sa Hendrixovim sviranjem je „Fender Stratocaster“, ali je slikan i sa „Jazzmasters“, „Duosonics“, dvije različite „Gibson Flying Vs“ i „Gibson Les Paul“ gitare, tri „Gibson SG“, „Gretsch Corvette“ i „Fender Jaguar“. Jimi je svirao i bijeli „Gibson SG“. U prosincu 2006. Hendrixov „Fender Stratocaster“ iz 1968. prodan je na aukciji za 168.000 dolara. Bio je velik obožavatelj Dylana i Elvisa Presleyja. Ima svoju zvijezdu na Bulevaru slavnih u Hollywood. Primljen je 1992. u Rock&Roll Hall of Hame. Nalazi se na prvom mjestu liste 100 najvećih gitarista svih vremena magazina „Rolling Stone“ koji je svojevremeno objavio: „Jimi Hendrix bio je prvi crnački izvođač koji je preuzeo duh rock n' rolla i pobijedio.“
    Nedugo prije svoje smrti Hendrix je na omotu ploče Buddyja Milesa napisao riječi: „Brzi vlak ih je odveo daleko i zauvijek si živjeli sretno i funky i,ovaj, izvinjavam se, ali mislim da čujem kako dolazi moj vlak“

    Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Hendrix. Do sada je zvanično objavljeno oko dvadesetak izdanja sa njegovom glazbom iz različitih razdoblja karijere.
    On je potpisao samo njih šest:
    "Are You Experienced?" (1967.)
    "Axis: Bold As Love" (1967.)
    "Smash Hits" (1968.)
    "Electric Ladyland" (1968.)
    "Band Of Gypsies" (1970.)
    "Cry Of Love" (1971.)

    Kompletna biografija J.M.Hendrixa
    Transkripcija i prijevod iz knjige F.Underhilla „Rock Legende“
    By Rollingthing

    Slični tekstovi

    Pregledano 2781 puta
    Pregledano 3660 puta
    Pregledano 8878 puta
    Pregledano 8394 puta
    Pregledano 10127 puta

    » 4 komentara... Dodaj svoj!

    Zubeksihno kaže:

    Jos nema komentara

    23-06-2009 20:16

    anakonda kaže:

    al će ih biti :D
    Perfect (kompletna) biografija

    24-06-2009 01:09

    Roker17 kaže:

    To je legenda nad legendama :rockon

    23-10-2009 22:30

    S0und kaže:

    Čito sam knjigu o Hendrixu zove se Room full of mirrors, preporucujem svakom fanu Jimija

    09-04-2011 21:09