ZADNJE NA FORUMU
  • Relax don do it...

    Komentirao: Zundapp

    Datum: 19-06 06:58

    Odgovora: 4537

    Pogleda: 650884

  • Pickupovi, drvo, konfiguracije, kombinacije i ostalo...

    Komentirao: etkfrru

    Datum: 19-06 00:25

    Odgovora: 591

    Pogleda: 44699

  • Epiphone Les Paul Standard Upgrade

    Komentirao: baaab

    Datum: 18-06 21:37

    Odgovora: 8

    Pogleda: 111

  • Tab Vinko Coce - Ribari

    Komentirao: marci1

    Datum: 18-06 20:18

    Odgovora: 1

    Pogleda: 46

  • Kakvo pojačalo imate?

    Komentirao: SteveP

    Datum: 18-06 16:37

    Odgovora: 2464

    Pogleda: 542149

  • Hal's All Star Guitar Festival- Rijeka 2009 - druga večer, A.Forcione i P.Finger

    • Datum:   28-10-2009 14:11
    • Autor:   XSARA
    • Ispiši   Stranicu
    Hal's All Star Guitar Festival 2009, večer druga: Antonio Forcione(It/GB),Peter Finger(De)

    Propustiti ovakvu večer bila bi neprocjenjiva šteta.
    Ne podijeliti dojmove s Vama ne bi bilo fer...



    Dakle, Hal's All Star Guitar Festival i ove je godine doveo u Rijeku imena s vrha svjetske akustično gitarističke glazbe.
    Prvu večer sam propustio, nažalost..ali drugu nisam smio.
    Rijeka,25.10.2009.,HKD, 20 sati...druga večer.

    Antonio Forcione,slavni gitarista.
    Rođeni Talijan,svestrani umjetnik, koji se osim glazbom bavi i slikarstvom i glumom.
    Sasvim mlad svira prvo u svom rodnom mjestu kraj Ancone,zatim s bandom po Italiji da bi otišao u London,bez znanja jezika i bez ikakvih poznanstava...svira na ulici da bi ubrzo bio uočen, dospio na TV, nastupa sa mnogim slavnim imenima....
    Priča o uspjehu sa pokrićem.

    Izlazi na pozornicu i odmah osvaja publiku simpatičnom komunikacijom i jednostavnošću.
    Dvije gitare,Yamaha, el.akustična i nylon stringed..pedalboard na podu, danas kod akustičara uobičajeno.

    Započinje...i odmah dvoranu preplavi svojom virtuoznom svirkom.
    Ostajem bez daha.
    Slušam, hvatam svaku njegovu notu,pratim njegove pokrete. Njegovi je raspon od najnježnijih ,najtiših tonova pa sve do rušilačkih baseva i akorda koje i ne znaš da se iz akustične mogu izvući.

    Tehnika mu je raznovrsna:od čistog fingerpickinga, preko sviranja trzalicom da atraktivnog tappinga i "percussive guitara"-on koristi svaki dio gitare kao instrument-žice, vrat,tijelo i sprijeda i otraga i mikrofon u tijelu kojem se javlja.
    Izmjenjuju se pjesme..

    African Down i Sahara Rain u kojima se snažno osjećaju afrički ritmovi i melodije,pjesme u kojima koristi tipične španjolske motive, posebno je upečatljiva Alhambra(je , i ta je pjesma posvećena onoj Alhambri,ali ni po čemu ne sliči onoj klasičnoj pjesmi Sjećanje na Alhambru).
    Interesantno je da za dvije pjesme, koje su rađene na tipično španjolskim motivima,za sviranje koristi trzalicu koju stvarno vrhunski kontrolira i ni po čemu se ne bi reklo da ne svira prstima, dapače, efekat je snažniji.

    Romantična Night Passage, koja je nastala, kako sam kaže, jedne tople besane ljetnje noći u njegovom rodnom mjestu.
    Pjesma posvećena Henry Manciniju(Pink Panther tema, koja me oduševila impresivnim basevima, i da nisam gledao, bio bih uvjeren da uz gitaru svira i jedan kontrabas...a šta je Forcione simpatično i demonstrirao podignuvši vrat gitare i svirao poput kontrabasa.

    Ono što me se također dojmilo u njegovoj tehnici sviranja je korištenje puno legata(lijeva ruka radi, desna negdje bubnja) i puno brzih,neuhvatljivih slide-ova.
    Bila je tu i obrada I Heard It Through The Grapewine, pjesma poznata u izvedbi Marwina Guyea( i CCR-a!),a koju je ,kako kaže,obradio kao veliki fan muzike u produkciji kuće Tamla Motown.

    Ali taj njegov tapping, to bubnjanje, to treba doživjeti...kaže Antonio, kao klinac je želio biti bubnjar,ali u stanu ispod njegoovog je bio susjed koji se stalno bunio...i tako je prešao na gitaru.
    I znate kako ono gitaristi tapkaju nogom da drže ritam?E,Antonio dok svira(uglavnom)stoji...i sa dvije noge održava ritam,kao da hoda u mjestu.A večeras je puno prehodao!

    Da, i nisam znao da se šesta žica toliko može rastegnuti...sviranje na šestoj žici koju je nategnuo kao tetivu na luku je nešto meni sasvim novo.

    Njegovih sat-sat i pol sviranja prošlo je u jednom dahu. U glavi mi se stalno motalo: ovo nisi smio propustiti, ovo stvarno treba vidjeti.
    I stalno u meni oduševljenje onim što slušam i gledam:misliš da si toliko toga čuo od gitare, ali uvijek dođe neki Forcione i iz te čarobne hrpe drva i metala izvuče nevjerojatne,nestvarne zvukove koji ti izvlače suze...

    Veliki , zasluženi aplauz, i bis:Acoustic Revange, sramežljivog početka, pjesma na čistoj blues osnovi, ali na novi, Forcioneov način i eksplozvnog nastavka, strašne energije i uz dozu humora u završetku.

    Ukratko: Antonio Forcione je strastveni,strastveni gitarista.
    Čitam, ne znam tko i zašto kaže da je on akustični Hendrix?
    Ne,po meni ta usporedba ne stoji.Nikako.
    Forcione je svoj,veliki, Forcione.
    I nadam se da ću ga imati prilike gledati ponovno.


    Pa onda,u drugom dijelu koncerta:

    Peter Finger,vrh njemačke(i šire)akustične glazbe.
    Teško je u jednoj večeri , u koncertu kad nastupaju jedan iza drugoga ovakva dva imena gitare,ne pasti u slabost usporedbe te dvojice gitarista.
    Ali ipak,oni su toliko različiti u stilovima da usporedba nije potrebna.

    Peter Finger je izrastao u sasvim drugim okolnostima: on je sin klasičnog dirigenta, kako sam kaže, odrastao i cijeli život okružen glazbom u toj mjeri da je tražio ženu koju nema ama baš nikakve veze sa glazbom....i pronašao je svoju suprugu,Francuskinju,koja nije imala baš nikakve veze sa glazbom...da bi kasnije otkrili da je njen praprapra ujak bio ni više ni manje nego F. Chopin.

    Gospodin Finger je jednostavan i simpatičan,sasvim neupadljiv....do trenutka dok ne primi svoju gitaru(Kevin Ryan Mission Grand Concert?), zažmiri(on dok svira stalno žmiri), i zasvira...
    Od samog početka vidi se da tu nema puno kompromisa: P.Finger je klasično obrazovani gitarista sa puno,puno osjećajnosti u kompozicijama.Pjesme su mu većinom romantičnih motiva koji prelaze u virtuzne eksplozije.To su sve složene,složene kompozicije koje si mogu priuštiti samo najveći majstori.

    Pred svaku pjesmu dao je kratko tumačenje kome je posvećena:njegovoj majci,njegovoj supruzi,ujaku Fredericu(Chopinu)...
    Kroz svoje kompozicije provlači motive jazza, bluesa, folka.Posebno mi se svidjela jedna njegova kompozicija sa čistom formom pravog ,sjetnog portugalskog fada.

    Tehnika:fingerpickin, sa metalnim trzalicama na svim prstima.
    I ono što sam posebno zapazio:izraženi,lijepi česti vibrato koji zvuči poput citre(znate za citru?)

    A štimovi...Finger koristi različite štimove(EBEGAD?DAEGAD?), često koristi capodaster(na drugom,šestom pragu..),pa stoga i stalno štima gitaru...pa od štimanja na uho prijeđe na elektronski štimer,eh,pa kako sam kaže,kad ne čuješ više dobro,moraš uzeti štimer, ali šta kad i ne vidiš dobro?bilo je malo simpatičnog natezanja s tim štimanjem, ali to je bilo popraćeno smijehom i aplauzima.

    Da,bile su to kompozicije koje se slušaju i gledaju...jer te ruke koje tom brzinom i točnošću hvataju po cijelom vratu sve te silne harmonije,koje nižu arpeggia...to se i gleda i sluša.
    Aplauzi,aplauzi,kraj...i opet bis,ponovno jedna bravurozna izvedba koju je meni(i vjerujem mnogima u publici)bilo teško i pratiti.To treba doživjeti.
    Bravo.

    Na kraju: Hvala Damiru Haliliću Halu što organizira ovaj festival i dovodi ovakva imena.Nadam se i dogodine.

    I još poslije kraja: na koncert sam išao bez namjere da ovo napišem, pa tako neke detalje kao nazive pjesma,trajanje itd. nisam upamtio.Ali nije ni bitno.Doživljaj je bio vrhunski.
    Ponovno jedno otkrivanje čuda gitare.

    Slični tekstovi

    Pregledano 6839 puta
    Pregledano 7332 puta
    Pregledano 9688 puta
    Pregledano 11829 puta
    Pregledano 7058 puta

    » 1 komentara... Dodaj svoj!

    rudica kaže:

    Lijepo napisano !!!

    30-10-2009 08:49