#
212540 u
27-12-2011 16:50 GMT+01 sat :
Ne zanam osječaj nežalost.Kad sam bio u muzičkoj,upisao sam se da bi svirao gitaru,možda sam to več pričao ali danas nisam siguran ni jesam li živ,međutim te godine nije bilo katedre za gitaru tako da sam pošao na nagovore profesorice na klavir,jer mi je rakla da imam predispozicije za to,i tako računao sam, pa dobro bar do iduče godine,nisam imao baš puno sati ali eto malo sam uvježbavao sluh i mišiče ruke.Nažalost čekao sam skoro do završetka treče godine,ništa od profe za gitaru i ja se na mamino protivljenje ipak ispišem.Pošao sam u Benediktinski samostan da tamo kod Benediktinki učim gitaru,kad ono nema mjesta,sve zauzeto baš radi toga jer nema u muzičkoj ko radit na gitari.I onda,imali neki novac koji smo dobili za odštetu od firme kad je tata na službenom putu poginuo.Prijetila je i druga inflacija,jedna mi je več desetkovala sumu od milion dinara(toliko su dobili i brat i p.sestra a mama dva)Mogli smo kuču s četiri stana sagraditi 69-70te.I digne mama novac da mi kupi nešto.Bio pianino stigao u jednu knjižaru,oko 900.000din,ja ni čuti, oču gitaru i kupim gitaru od cca 80-tak dinara,a mami ostatak nek uzme nešto robe za mene i nešto za stan,da i gramofon.Tako ja postanem kvazi gitarista i neizlječivi rocker u srcu duši i kostima.
Tko drugome jamu kopa
fiziči je radnik
GoFgo-O Cesare I Saloute You!!