Deep Purple Live.
U najkracim crtama:
Napunjena Arena, TV kaze da je bilo oko 16000 ljudi.
Zvuk perfektan, light show vrlo efektan i moderan, bez vatre i pirotehnike.
2 sata svirke, mix novih stvari i klasike.
Gilan je do pola koncerta bio k'o u najboljim danima a posle je malo posustao pa se stisao i na kriticnim tackama spustio za oktavu nize. Malo-malo pa se povlacio iza scene i ukupno je bilo vise instrumentalnih nego vokalnih deonica. Svi su odradili po solo tacku, meni je najimpresivniji bio Ian Paice, isterao je djavola iz bubnjeva, nisu ga bez razloga u 70-tim smatrali za najboljeg bubnjara na planeti.
Ukupni zvuk besprekoran, zvuk gitare odlican, masan, middlast.
Jedino sto meni Morse nije nikako legao, bez obzira na njegovu neupitnu virtuoznost i perfekciju. Meni nedostaje Balckmoore-ovski feeling, sirovi Stratocaster-Marshall ton i njegovih karakteristicnih milion triola.
Znaci, koncert za 10 ali sa konacnim utiskom da to ipak vise nije to.
Stage bez puno kerefeka:
Morse sa ENGL kabinetima i velikim rackom dok su glave ocigledno bile iza pa se nisu videle:
Obilno koristenje pedala, jos jednom da ponovim, zvuk gitare fenomenalan:
Nisam brojao ali bilo je 6-7 raznih Musicmana:
Trojica iz originalne postave, svaki preko 70 godina na ledjima, svaka cast:
Samo jedan bis, za 2 sata prasenja bi se umorili i puno mladji:
'Rđavom gitaristi i žica smeta.
