Otkud njih dvojica u isti koš? Dakle:
Evo tija bi ubaciti i ova dva velikana "progresive" od 60-tih pa naovamo(60 te se odnose na Boba).Prvo Bob Fripp je definitivno začetnik ozbiljnije progresive gledane iz novog kuta.Za njegov prvi album s King Crimsonima-In the court of the crimson king-tada več veliki i poznati Peter Townsend je rekao da je maestralno djelo i još po nešto(ne mogu se sjetitikako se kaže-davno sam išao u školu)što veliča njihov odnosno Bobov uradak.U prvih deset albuma,(što boljih što lošijih)promjenio je masu glazbenika u postavi K.C-a.Tu je recimo neko prokletstvo koje ga je pratilo.Volija je perfekciju i ni nokat ispod.Buzz Barel(čini mi se)se prijavija za pjevača na jednoj K.C.ovoj audiciji za pjevača.Ali Bobu je treba i basista.Nešto kao Lake (prvi i dio drugog albuma a onda u E.L.P)Buzz kaže da nezna svirati bas,Bobov odgovor:ne brini ja ču te naučiti.I naučio ga je.
Danas, od 80-tih naovamo Bob radi s još jednim velikanom gitare Adrianom Belewom.(Amerikancem,koji je sušta suprotnost Frippovom tihom temperamentu)I napomena.Fripp ne podnosi kamere, i kad mu se koja previše približi on jednostavno prestane svirati.Ne voli da ga itko ometa za vrijeme svirke,pogotovo kad su improvizacije u pitanju a toga je masu na Crimsonovim nastupima.
Adrian Belew je oduvijek experimantirao s gitarom i efektima.(njegova čuvena rika slona u stvari Elephan talk)Prvi ga primječuje big Frank Zappa.Ubacuje ga u svoj band.Pravo osvježenje u bandu.Onda ga za kratko kradu Talking Heads-da bi ga uočio David Bowie.Radio je Bowie s Adrianom svoje ponajbolje albume(Station To Station,On Stage di uživo oponaša vlak,pa mislim cijelu Bowievu Berlinsku fazu.)Station to station mi je osobno ponajbolji album Bowiea.On i Carlos Alomar su stvarno respektabilan dvojac. Na probama u Berlinsko doba a i poslije,Bob i Adrian se često susreču na snimanju,Lodger,Low,Heroes i još inih albuma.
Tu počinje i njihova isprva tiha suradnja dok se nisu digovorili oko reuniona K.Crimsona i to kao dvostruki trio koji svira skupa.Jedan predvodi Adrian drugi naravno Fripp. Tu su eminentni stručnjaci svojih instumenata Bill Bruford(Yes,K.Crimson-Red album,možda ponajbolji,pa opet Yes i još neki projekti)pa Tony Levin odlični basist i touch gitarist,Patt Masterloto za drugim bubnjem itd.Dakle snimaju album i nailaze na odobravanje fanova(o tome riječ posli)i kritike(jebeš kritičare)
Adrian briljira i kao gitarist ali i kao autor pjesama.Njegovi efekti ne gitari podižu prašinu u gitarističkom svijetu,dok smireni Fripp svira virtuozna sola na sad novoj opremi(Fernandes gitara s Floydom??,prije je koristio Gibsom Black Beauty bez dodataka,zatim uz masu pedala i novu kutiju s dvostrukim efektima-da priznam neznam kako se zovu)I uobičajeno bez pojačala,več direktno u mikser.
Danas je to uigrana grupa od četiri člana s tim da svaki ima i svoje grupe s kojima snima i nastupa.Adrian svira i u The Bears pop glazbenom satavu(poslušajte album Eureka!)I power triu u kojem svira dvoje 20 i nešto godišnjaka.Kaže da je osvježenje raditi s mladim glazbenicima.Inače ima ga i na albumima Porcupine Tree(koje kao novovalne progresivce cijenim).Dakle radi se o izuzetnim majstorima gitare.
Da dužan sam jednu,dvi,tri rečenice o fanovima.Postoje oni koji King Crimson obožavaju i oni koji ih mrze.Nema sredine.To je to.Izuzetno su popularni u Japanu ali i drugim,mahom preživjelim undergrounderima,i ostaloj publici.
Hvala na strpljenju,ako ste pročitali sve.
Ovaj post je izmjenjen od Glam boogie (prije 24-10-2011 18:00, )