Danas kad je svako polje glazbe popunjeno raznim ikonoma, kada primite g dur odma svi navale ovo je plagijat npr. baretove teške boje, koliko šanse ima jedan band koji želi kao i svaki drugi glazbenik postići nešto i želi se nahraniti svojom glazbom? Danas je više nego očito da glupi tekstovi, prozirna muzika i sisate čobanke jedino prolaze kod nas. Više ne postoji dobar rokenrol. Par rock bendova ali sve je to nula naspram zlatnih vremena za vrijeme juge, azra, čorba, dugme, partibrejkersi.. Imao sam koncert sa svojim bendom u školi. Bilo je azre, piva, majki, gledalo nas je 15 ljudi najviše, a na cijeloj toj "priredbi" je bilo oko 200 ljudi. Koliko je bitno da mi sviramo sebi za dušu, ali svi mi hoćemo vidjeti ime našeg benda u novinama ili da se majce s našim imenom prodaju. Kako da čovjek pokaže što može kad je već u startu odbijen jer je to već viđeno u već se čulo. Trudim se bit orginalan, tjeram bend na rad, i veli mi netko to ti je pjesma od tog i tog, a nisam je u životu čuo. Koliko to ima smisla više?