#
199544 u
24-08-2011 20:38 GMT+01 sat :
Smatram da je iz nekih meni nepoznatih razloga postalo "IN" mrzit Nirvanu. Čim neki imalo iskusniji forumaš/gitarist/slušaoc glazbe kaže nešto imalo dobro o Nirvani, odmah ga se pribija na križ.
Naravno, potpuno je nerealno govoriti o Cobainu kao o gitaristu boljem od Hendrixa, najboljem ikad, virtuozu ili što već se vidi u postovima mlađih forumaša. Ali opet, govoriti da kurca nije znao svirati je pretjerivanje u skroz drugom smjeru. Po meni, njegovo sviračko umijeće bilo je na nivou klinaca koji sviraju akustare po parkićima ne bi li privukli cure. Ali Cobain je imao ono što većina njih nema - znao je napravit da jednostavna pjesma dobro zvuči. Nešto što je inače odlika pop glazbe, Catchy melodije koje ulaze u uho.
Ipak, meni kod Nirvane zapinje za uho nešto na što ljudi baš i ne obraćaju pažnju. Neka vrst "prolaznosti". Meni je to jedan od glavnih kriterija kvalitete pjesme, benda. Pjesme Nirvane imaju neki maximalan broj slušanja, nakon kojeg počnu iritirati. Ne zbog kvalitete ili nekvalitete, jednostavno ih počnem izbjegavati. Ista stvar mi se događa i s Peppersima, ali to nije važno sada. Neke bendove, npr. Pink Floyde, Pixiese, Velvet underground mogu slušati uvijek, i da ih slušam po cijele dane svaki dan, mislim da mi ne bi dosadili. Barem nisu već godinama.
Cobaina cijenim više kao kreativnu ličnost nego kao glazbenika, a nažalost, mislim da je najbolja stvar koja se mogla dogoditi Nirvani njegovo samoubojstvo. Ipak, ostaje činjenica da je on bio, ovakav ili onakav, zadnja rock zvijezda. Niti jedna ličnost danas u rock glazbi se ne ističe tako kako se isticao Cobain. I sada se to može objašnjavat kako god tko hoće, ali mislim da je to tužna realnost današnje glazbe.
"The story of life is quicker than the blink of an eye. The story of love is hello and goodbye, until we meet again." Jimi Hendrix