DRUGE RECENZIJE

Kramer Striker 211 – povratak starim navikama

  • Autor: Natko Velnić
  • Datum: 30-09-2013 22:35
  • Ispiši Stranicu
Priča o Kramer gitarama je priča o ideji, neuspjehu, slučajnosti, 5 minuta slave i američkom tipu biznisa.

Ideja – Počelo je 1976. sa pokušajem drugačijeg pristupa električnom instrumentu. Kramer gitare, novitet na sceni, su postale poznate (i zloglasne) po aluminijskim „vilica“ vratovima koji su bili šerafljeni na drveno tijelo. Rijetke i kvalitetne, dan danas su rado viđene kod kolecionara.

Neuspjeh – Ubrzo se pokazalo da svijet nije spreman za aluminij i okrenuli su se fenderastim drvenim vratovima, po uzoru na Charvel. Ubrzo su dobili i pljusku od Fendera i morali promijeniti oblik glave, da bi se nakon par godina lutanja odlučili za Gibsonov Explorer banana vrat, od tada poznat i kao „hokej palica“.


Slučajnost – Negdje oko te godine je suosnivač firme letio u avionu u kojemu je bio Eddie Van Halen. Ostalo je povijest.

5 minuta slave – Sa Van Halenom kao slikom firme, pretečom floyd rose sistema na bridgeu i visokom kvalitetom izrade gitara koje su bile šred-mašine, osamdesete su protekle u znaku Kramera i onih koji su ga kopirali.

Američki tip biznisa – devedesete su vidjele strmoglav pad „guitar heroa“, punk i grunge su pomeli stadionske rock bendove i pirotehničke virtuoze, a Kramer je bankrotirao. Uskoro dolazi do prodaje branda Gibsonu, koji je marljivo skupljao posrnule firme i uposlio ih kao mašineriju za jeftinije i drugačije stvari.

Tako dolazimo do novog tisućljeća i ponovne pojave Kramera kao nadopune Gibsonu u područjima u kojima je slab ili nikakav (uglavnom vezanim za floyd). Dakako, nisu to više iste one gitare kao nekada, ali je upravo zato zanimljivo vidjeti kako stoje Strikeri. Ta serija je uvedena 1984. kao jeftina korejska alternativa američkim modelima, zloglasna po uporabi iverice i šperploče za tijelo gitara, ali sa poznatim Kramer feelom i svirljivosti. Radi li se opet o istom?



Karakteristike i izrada

Kramer Striker 211 je definitivno gitara koja je u stanju zainteresirati na prvi pogled. Karakterističan oblik vrata u kombinaciji s konfiguracijom ne ostavlja niti malo sumnje o kojem proizvođaču se radi, a i ful javor vrat izgleda izvrsno u kombinaciji s prošaranim javorom na tijelu.
Da odmah nešto raščistimo – ovo nije gitara od šperploče. Dapače, Gibson je zaključio da imaju taman viška mahagonija da im se ovu gitaru, proizvedenu u Indoneziji, isplati raditi od tog plemenitog drveta, što je odmah garant i poprilične težine gitare, ali i izvrsne podloge za dobro zvučeći instrument.

Vrat je poprilično širok i debel, gotovo iznenađujuće s obzirom na percipiranu namjenu gitare, dubokog D presjeka i nije za ljude s malim šakama, no izvrsna završna obrada, balans i velik radijus ga čine dovoljno brzim. Mašinice, u cosmo black varijanti kao i ostatak hardwarea, djeluju vrlo kvalitetno, glatke su i precizne, a most dolazi u dvije varijante – fiksni fenderast sa 6 masivnih sedala ili licencirani Floyd Rose, s tim da se osjeti razlika u težini (i cijeni).
Ne treba posebno naglašavati da je spoj vrata šarafljen, a pragova ima 24, medium-jumbo veličine, ali dosta plitki.

Pickupovi su, što zbog Gibson pedigrea, što zbog Van Halenovih preferenci, Alnico V srednjeg do jakog outputa, u HSS konfiguraciji. Obavezni 5-way switch i volume i ton potovi su dostupne kontrole, sa zanimljivom karakteristikom – volume ima treble-bleed, što osigurava stišavanje bez gubitka oštrine i prezentnosti zvuka.


Zvuk i svirljivost

Za test smo odabrali verziju sa fiksnim mostom. Ona sa floydom je lošije setupirana, a floyd je zbilja generička licenca kakve se nalaze na većini jeftinijih modela drugih tvrtki, tako da nije posebna nepoznanica. Prvi dojam gitare i nije „šred-mašina“, prema ranijim očekivanjima, već ostavlja dojam rafiniranijeg superstrata sličnijeg Godinu ili Charvelu, što je potvrđeno i zvukom koji je daleko od rižastog urlikanja. Poprilično balansiran ton s nešto karaktera i sasvim dovoljno žestine za sve primjene, osjetne razlike između razine gaina na single i humbucker pozicijama, no dovoljno balansirano po glasnoći da ne bude preočito.

Single pickupovi su malo anemični i suhi, čemu ne pomaže ni tone pot koji uglavnom neravnomjerno naglo zamućuje zvuk bez puno pozitivnih efekata, no međupozicija s humbuckerom je vrlo ugodno iznenađenje, pogotovo sa prljavijim zvukom koji do izražaja dovodi „šupljinu“ zbog poništavanja zavojnica.

Humbucker je ipak pozicija na kojoj se očekuje najveća iskorištenost, pa je prigodno i najbolja i najkonkrentija, sa nespecifičnim twangom pri clean svirci i punchem sa distorzijom, skoro kao da je drvo u pitanju joha, a ne mahagonij, ali samo skoro. Switch svoj posao radi bez zamjerki, iako je malo nesugestivan. Generalno gledano, poprilično je balansirane izrade i zvuka, precizna, čemu dosta kumuju i veliki pragovi, te je prilično teško pronaći težu zamjerku cijeloj slici.


Dojam

Očito je da je Kramer, odnosno Gibson, odlučio popraviti imidž svojoj osnovnoj seriji. U nevjerojatnom obratu sudbine, Striker kao jeftina uvozna gitara postaje nosioc priče i kvalitetna alternativa konkurenciji, dok američki dio pokušava živjeti na staroj slavi i postavlja malo nerealan odnos snaga u domeni kojom odavno caruju Ibanez, Jackson i ESP. Cijenom od 2400 -2800 kn (ovisno o varijanti mosta) i nije najskuplja gitara u svom rangu, a nije ni najslabija. Bez puno filozofije, sa konceptom starim više desetljeća, Kramer se pomalo uzdiže u jeku ponovne pojave gitarističkih heroja i solo fantazista vezane uz širenje interneta i dostupnosti opreme za svirku i snimanje, kombinirajući legendu s kvalitetom. Uopće nije iznenađujuće, zapravo, pošto je svima od početka bilo jasno da je sudbina Kramera povezana sa sudbinom njegovih korisnika. Neki ljudi će reći da je to vrhunac jedne marke. Drugi će ukazati da je marka zapravo Gibson i sve je reklamni trik. Ja vidim samo solidnu gitaru, zasada.


Ocjene

Izrada: 4/5
Vrijednost: 3.5/5
Zvuk: 3.5/5

Ukupno: 4/5

» 0 komentara... Dodaj svoj!

Još nema komentara