DRUGE RECENZIJE

Yamaha PAC 812v - Pacifica serija

  • Autor: Anarhija
  • Datum: 19-12-2011 00:31
  • Ispiši Stranicu


Radi se o gitari koju imam evo već par godina, pa odlučih da napišem ukupne utiske. Gitara je plaćena negdje oko 750-800 eura što je stavlja u neki srednji rang gitara, a tada je predstavljena kao vrh Pacifica serije sa naprednijim pickupovima i hardwareom. Made in Korea.Tijelo od Jove iliti Johe kako je u kojem selu zovu, top je od rebrastog javora sa finim prozirnim finišom. Vrat je javorov sa pragovima od palisandra, otprilike sličnih dimenzija kao strat, samo malo tanji pod rukom, malo "brži" osjećaj. Pickupovi su Seymour Duncan, 2 x SSL-1 single coila, i jedan JB humbucker. Normalno tu je i pickup selektor i dva potića, volume i tone control, ovaj drugi sa split-coil funkcijom kojom se od humbuckera pravi single coil. Mašinice su sperzel trim-lock, sa funkcijom fiksiranja žice kako bi vas spasilo namotavanja i eventualno pomoglo ukoliko se dogodi pucanje na sceni, čime se skraćuje čitav postupak zamjene. Most je neki anonimni nazvan Yamaha Tremolo koji će se ispostaviti kao najveća boljka gitare.

Obrada: Sve je to na većem nivou naravno nego jeftini Cortovi, Ibanezi, Squieri itd. Pod rukom se osjeća da je to neka fina farba sa glatkim finišom, čitava pojava sija iz daljine, headstock je takođe natopljen, dok je vrat malo grublje obrade, dali iz praktičnih razloga, ne znam, uglavnom fin je i potpuno gladak pod rukom, ali nije fingerboard boje rozbifa, i žuti vrat koji sjaji sa mjeseca već je to malo svjetlije i grublje u odnosu na tijelo. Hardware je sav na mjestu, pickupovi na mjestu, selektor ne mrda itd. Dakle po mom mišljenju ne postoji "odlična završna obrada", već je gitara ili dobro sklopljena i obrađena ili nije, ako nije, onda je to u manjoj ili većoj mjeri. E sad ovo zadnje ne znam koliko spada u obradu, ali su u fabrici za te pare mogli napravit action kako valja, jer sam se o jadu namučio da smirim pojedine žice da ne zuje, obzirom da uz džitru nije stigao nikakav alat - minus tu.

Zvuk: Obzirom da je to Javor i Joha, tipični superstrat izbor drveta, i tipični superstrat oblik znači zvuk nije nešto do sada neviđeno i neotkriveno, međutim pickupovi to podižu na dosta veći nivo. Glavni sastojak je definitivno bridge humbucker, kako u hum tako i single coil funkciji. Kao single coil, iz gitare izlazi čisti i nepogrješivi svijetli blues/country ton. Dakle definicija single coil zvuka na bridge-u, kao da su uz pomoć neke vradžbine iz grobova svih hobos-a delte misisipija izvukli taj zvuk i dovukli ga u gitaru. U Humbucker varijatni, taj se ton udebljava i umašćuje i dobije se ton sličnih atributa samo u masnijoj formi, dakle od one neozbiljne country pištavosti i šuštavog zvuka, malo više ka bluesy tonu. Prava je šteta što se tu ne nalazi ušarafljeni fiksiran most kao kod Fendera jer bi to onda bio vrhunac twanga. Kako je dobar u cleanu, tako je bridge pickup dobar i u distorziji u oba moda, dakle rock zvuk a sa humom se dobija i jako dobar metal, međutim metal je ionako pedaliranje i taj zvuk možete dobiti i na šperploči - zašto drugo metalci sviraju Jacksone. Među pozicija bridge-mid, prilično razvodnjava zvuk i to što dobiješ jednostavno ne zadovoljava kao ovo prošlo. Mid pickup kao i na svim strat/superstrat gitarama je običan nasumičan pomalo akustičan ton, ali za mene beskorisan, i imam osjećaj koji god pickup tu da metneš ne dobijaš ništa spektakularno - živjeli telecasteri. E sad Neck, to je jako poznat groovey ton, kao i na sličnim gitarama, onaj tipičan little wing ton, međutim čini mi se da i u ovom slučaju labav most kvari jačinu i prodornost tog zvuka. Stvar je u tome što za prepoznatljiv zvuk strata je velikim dijelom i zaslužan most koji je sa više šarafa skroz zalijepljen i fiksiran u tijelo, i onda je stalno prisutan twangy zvuk, koji na necku daje šarmantni klubski ton, a na bridgeu country twang, zvuk je skroz oštar i jak, i onda možeš da upreš u gitaru i imaš osjećaj da je trzaš baseball palicom i dalje nebi izašao iz štima. E pa taj osjećaj na yamahi nije prisutan. Glavni nosač mosta su dvije poluge ušarafljene u tijelo i most se tremolom jako lako manipuliše. Zapravo ako malo jače prisloniš ruku na most dobiješ tremolo efekat i onda to prouzrokuje blagu nervozu i napetost pri sviranju pogotovo nas kojima je ruka stalno kod mosta. Samim tim zvuk nije ona strat tvrdoća i prodornost već je dosta blaži i razloženiji, iako u suštini i dalje "kvalitetan". Na kraju krajeva, možda je to i mana ovih gitara koje furaju na svestranost. I da ne zaboravim na poziciji mid-neck se dobija prilično zanimljiv ton, nije ona tipična međupozicija, međutim tu bih se zaustavio jer me ton ne podsjeća na ništa konkretno, ali definitivno ima neki opis, dakle nije neupotrebljiv, pretpostavljam da kad bi legle debele žice, da bi tu ispao možda neki zanimljiv jazz zvuk.



Glavi krivac

Hardware: Tuneri su zapravo jako korisni, možda nekome ne odgovara što ne može da namotava žicu koliko hoće (na ovim tunerima i nema prostora za tri namotaja recimo), međutim ja o tome nisam ni razmišljao. O mostu je dosta rečeno do sad, dakle, najveće razočarenje kod gitare, jako je škakljiv, nema dovoljno snage da zaprijeti tenziji koja dolazi sa headstocka, dakle uopšte narušava ukupni utisak. Ako ima neki plus, to je da ne bode pod rukom, i da je zbog njegove "labavosti", dobar za par brzih poteza tremolom, jer ga samo u toku svirke udariš odozgo i odozdo kratkim potezom i to je to. Tuneri su u nekoj mat sivoj boji, a potići i bridge u hromu. I potići su u povoljnom položaju u odnosu na ruku.

Ergonomija: Ovo je sastojak gitare koji uzima maksimalan broj bodova. Tijelo je malo, uz to jako dobro izvajano izrezbareno i izoštreno i savršeno leži kako u sjedećem položaju tako i na nogama, obzirom da je tijelo contour i zavijeno u predjelu lakta. Dobijen je kompaktan dizajn koji je lijep oku i ugodan u rukama. Ako tome dodamo tipičan japanezerski tanki vrat, sa minimalističnim japanskim katana headstockom, jasno je da gitara u svakom smislu štedi gitaristu. Viši pragovi su dovoljno pristupačni. Već rečeno most i potići su u povoljnom položaju znači, napred na svirku.

FAQ:

1. Da li bi ponovo kupio istu gitaru ?

Pa obzirom da se gitara više ne proizvodi, ne bih ni mogao, ali za slučaj da se proizvodi, lično bih radije odabrao nešto drugo. Međutim ono zbog čega sam uopšte napisao recenziju je zato što se gitara jako povoljno nudi kao polovna, od 300-450 eura i za te pare je siguran ulog, čak sam gledao i cijene od 270 eura. Za neku cijenu od recimo 350 eura zapravo dobiješ pristojne pickupove, mašinice itd, jako solidno drvo i završnu obradu. Bolje od kupovine bilo čega novog za te pare. Okineš žicu i izađe zvuk kakav treba da izađe iz gitare, pa čak i ako ti ne leži najbolje.

2. Šta je najbolje a šta najgore ?

Kao što se može i zaključiti, najviše pohvala za ergonomiju, najveći minus je bridge, možda i zbog mog afiniteta ka fenderima, ali tako je kako je.

3. Kojoj muzici najbolje leži

Kao što je apsolvirano do sad, na svakoj gitari se sve svira, a uz to još ova gitara cilja na neku svestranost, tako da je nikako ne bih mogao odrediti kojem pravcu najviše vuče. Neka bude da je najupečatljiviji svijetli ton koji dolazi sa bridge pozicije.

4. Konačna ocjena i utisak ?

6/10, strog sam a obzirom da se (kada je kupljena) radilo o gitari srednjeg ranga nešto ozbiljnijih novaca, navedeni nedostaci nisu baš smjeli tako da bodu oči. Jednostavno, ne turajte mid pickup ako ničemu ne služi i ako uz to doda još koju bezličnu međupoziciju. Znam da sa njega mora dolaziti po malo akustičan ton, i znam da od viška ne boli glava, ali taj višak znači i višak u cijeni. Nije tačno da superstrat gitara mora po svaku cijenu imati srednju poziciju. Ko uopšte traži takav zvuk na električnoj gitari. Ubijeđen sam niko. Ali opet ponavljam, to je žrtva svestranosti. I naravno bridge koji mi nikako nije legao, jeste da dozvljava dosta igre sa tremolom a da se ne izgubi štim, ali ne odrađuje posao kad je zvuk u pitanju, i tjera na promjenu navika, odnosno da ne ležite rukom na njemu. Sa pozitivne strane, gitara može biti jako dobra polovna kupovina, ne žalite pare za dobijeno, estetika na nivou, elegantna, udobna, nešto sa čime se ponosno možete popeti na binu.

Do sledeće gitare, a ko zna kad će to biti

» 0 komentara... Dodaj svoj!

Još nema komentara